Dirljiva oporuka svete Bernardice: “Hvala ti, Gospo Majko, za dane kada si dolazila, i za one kada nisi došla…”
Dirljiva oporuka svete Bernardice: “Za dane u koje si došla, Marijo, za one u koje nisi došla, nikada ti neću moći zahvaliti … samo u raju. Za šamar, ismijavanje, vrijeđanje i one koji su sumnjali da želim od toga nešto dobiti, hvala, moja Gospo. Za moj pravopis, koji nikada nisam naučila, za sjećanje koje nikada nisam imala, za svoje neznanje i za svoju neukost, hvala. Zbog činjenice da mi je majka umrla tako daleko, zbog boli koju sam osjećala kada me otac, umjesto da zagrli svoju malu Bernardicu, nazvao: “Sestro Marijo Bernardice”, hvala ti, Isuse.” Pročitajte dirljivu duhovnu oporuku koja nas toliko toga može poučiti.
Samo osoba koja ima vjere u stanju je biti zahvalna na svemu. Ta će zahvalnost biti vidljiva na našem licu jer se radost zbog svega može promijeniti u dobro. Sveta Bernardica gledala je na svoj život u jednostavnoj zahvalnosti za sve. Njezina duhovna oporuka je iznimna zahvalnost, piše Catholic Exchange. Prema njezinim riječima:
“Hvala ti, Isuse…
Za siromaštvo u kojem su živjeli moja majka i otac, za neuspjeh mlina, sva teška vremena, za stražu nad ovcama, za stalni umor, hvala ti, Bože moj! Za usne, kojima sam se previše hranila, za prljave nosove djece, hvala ti!
Hvala ti, Bože moj, za tužitelja i policijskog povjerenika, za policajce i za grube riječi oca Peyramalea!
Za dane u koje si došla, Marijo, za one u koje nisi došla, nikada ti neću moći zahvaliti … samo u raju.
Za šamar, ismijavanje, vrijeđanje i one koji su sumnjali da želim od toga nešto dobiti, hvala, moja Gospo.
Za moj pravopis, koji nikada nisam naučila, za sjećanje koje nikada nisam imala, za svoje neznanje i za svoju neukost, hvala.
Zbog činjenice da mi je majka umrla tako daleko, zbog boli koju sam osjećala kada me otac, umjesto da zagrli svoju malu Bernardicu, nazvao: “Sestro Marijo Bernardice”, hvala ti, Isuse.
Zahvaljujem ti za srce koje si mi dao, tako nježno i osjetljivo, a koje si napunio gorčinom.
Zato što me majka Jozefina proglasila da nisam dobra ni za što, hvala. Za sarkazam nadređene majke: njezin grub glas, nepravde, ironiju i kruh poniženja, hvala ti.
Hvala ti što sam bila privilegirana kad me trebalo ukoriti, tako da su moje sestre rekle: “Kamo sreće što nisam Bernardica.”
Hvala ti na činjenici da sam ja Bernardica kojoj je prijetio zatvor jer te je vidjela, Sveta Djevice… Ta Bernardica toliko bijedna, nikakva da je svijet gledajući govorio :”Ovo bi trebala biti ta?” Bernardica koju su ljudi gledali kao rijetku životinju, hvala ti, moj Bože.
Za ovo jadno tijelo koje si mi dao, za ovu goruću i zagušljivu bolest, za moja propadajuća tkiva, za moje kalcificirane kosti, za moje znojenje, za moju groznicu, za moju tupost i za moje akutne bolove, hvala ti, Bože moj.
I za ovu dušu koju si mi dao , za pustinju unutarnje suhoće, za Tvoju noć i munje, za Tvoje tišine i gromove, za sve.
Za tebe – kad si bio prisutan, ali i kada nisi bio – hvala ti, Isuse.
Bez obzira koliko divna ili teška bila vaša sadašnja situacija, ona će proći kao i sve stvari. U svim okolnostima dugujete Bogu zahvalnost jer je uvijek vjeran dovršiti dobro djelo započeto u vama (Fil 1,6).
