Dvojica braće zaređena za svećenike istoga dana: Ređeni u crkvi u kojoj su bili ministranti
Dvojica braće u Brazilu doživjela su dan koji će njihova obitelj i župna zajednica pamtiti zauvijek. Anderson Carlos Ramos i Emerson Luiz Ramos zaređeni su za svećenike istoga dana, i to u župi u kojoj su odrasli, primili sakramente, služili kao ministranti i pjevali u zboru.
Biskup Guarapuave Amilton Manoel da Silva poručio je u homiliji kako se u njihovu pozivu ispunio “Božji san”, naglasivši da ništa nije slučajnost, nego providnost.
Dvojica braće u Brazilu zaređena su za svećenike istoga dana.
Braća Anderson Carlos Ramos, 35, i Emerson Luiz Ramos, 38, zaređeni su za svećenike u Guarapuavi, u brazilskoj saveznoj državi Paraná, u subotu 23. svibnja — upravo na Emersonov rođendan.
Ređenje je održano u župi Svetoga Križa i Gospe Žalosne, u kojoj su obojica odrasla, primila sakramente krštenja, prve pričesti i krizme, služila kao ministranti te pjevala u zboru.
Nakon ređenja braća će krenuti različitim putovima svećeničkog služenja. Emerson će služiti kao svećenik biskupije Guarapuava, dok Anderson pripada Kongregaciji Muke Isusa Krista, odnosno pasionistima.
Svećeničko ređenje predvodio je biskup Guarapuave Amilton Manoel da Silva. U svojoj homiliji biskup je istaknuo kako su obojica braće također krštena zajedno u župi Svetoga Križa i Gospe Žalosne te da Anderson i Emerson ispunjavaju “Božji san”.
“U Božjem snu On je već mislio na vas i već vas pomazao za život i svetost. Taj prekrasni plan tijekom vaših života postupno je postajao sve jasniji, sve do trenutka kada ste dali svoj ‘da’”, rekao je biskup.
Da Silva je naglasio kako “ništa nije slučajnost”, nego “providnost”.
“Božja je volja bila da danas budete ovdje kao braća po krvi, a sada i braća po sakramentu svetoga reda, kao svećenici koji će mu služiti, ljubiti ga i donositi ga u srca ljudi kako bi se čovječanstvo spasilo”, poručio je.
Prema podacima biskupije Guarapuava, Emerson je tijekom formacije nakon pet godina napustio sjemenište. Ipak, nastavio je sudjelovati u životu zajednice kao kateheta i njegovati svoju vjeru, sve dok ponovno nije osjetio Božji poziv da se vrati u sjemenište. Anderson je, pak, odlučio ući u redovnički život nakon završetka vojne službe.
Na završetku ređenja i svete mise Anderson je rekao kako je to “velik dan, povijesni dan” za župu Svetoga Križa i Gospe Žalosne, koju je nazvao “našim domom”.
“Danas, dok stojimo pred oltarom, ne možemo ne priznati put koji nas je doveo ovamo. To nije bio idealiziran put, niti put sastavljen samo od sigurnosti”, rekao je.
Naglasio je kako je na tom putu bilo “borbi, tišine, teških noći i mnogo pitanja bez odgovora”, ali da je upravo u stvarnom životu, “ponekad teškom, ponekad suhom”, Bog izabrao susresti ih.
Anderson je posebno istaknuo kako “biti svećenik nije počasni položaj, nego darivanje samoga sebe”.
“To znači biti među ljudima, prepoznavati njihove boli kao vlastite i nikada ne izgubiti iz vida odakle dolazimo, jer upravo nas to čuva da ne izgubimo put na našem hodu”, rekao je.
Zahvalio je Bogu, “izvoru i početku svega, koji nam je dao život, ali i ovu nezasluženu milost svećeništva”. Zahvalio je i biskupu, svećenicima, odgojiteljima, bogoslovima i članovima obitelji.
Posebne riječi uputio je majci Lindacir de Fátima Santos Ramos, rekavši joj da “ni u najluđim snovima” ne bi mogao zamisliti da će njezina djeca danas biti na tom mjestu.
“U onim trenucima patnje i boli koje samo mi poznajemo, a koje ne bismo poželjeli nikome, nikada nismo sanjali da će Bog napisati ovakvu priču. Ali On piše ravno i po krivim crtama. Hvala ti mnogo, jednostavno zato što si ono što jesi”, rekao je.
Majka novozaređenih svećenika izjavila je za biskupiju Guarapuava kako je presretna.
“Nemam riječi kojima bih zahvalila Bogu za ovu veliku pobjedu koju mi je darovao, da danas vidim svoje sinove zaređene. To je velika milost. Bit ću zahvalna Bogu do posljednjeg daha za sinove koje imam”, rekla je.
