Bog je ljudima protiv grijeha osigurao lijek
Često se osjećamo umorno, teško, bez volje za molitvu. Često se ispovijedamo ali iste grijehe ponavljamo ili postajemo zanemarivi za grijehe… Ali Bog je vidio grješno stanje čovjeka i osigurao je lijek.
Prokletstvo grijeha
Životne poteškoće i rane koje doživljavamo ukorijenjene su u grijehu. Grijeh je veliko zlo za čovjeka. Možemo ga usporediti s smećem koje bacamo i prljamo okolinu, grijeh nas zna postidjeti izazvati krivnju u nama, a može uzrokovati i strah.
Biblija jednostavno kaže kada kaže: “Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja;” (Rimljanima 3,23). To je temeljna definicija grijeha: stvoreni smo da dijelimo puninu Božje moći, ljepote i slave, ali mi to ne činimo. Nedostaje nam snaga da se borimo i zaratimo s grijehom. Ako se odlučimo na rat s grijehom trebamo biti svjesni da nećemo biti sami u ratu u tome nam može pomoći jedino Bog.
Nuspojava grijeha je da uzrokuje u čovjeka bol i patnju. Naposljetku postajemo zanemarivi za grijeh, a kako postajemo utrnuli na grijeh, također postajemo bezobrazni za dobrobit života. Radost, nada i ljubav počinje nas umarati i ne možemo ih davati drugima. Postajemo zbunjeni, a praznina našeg života vodi u očaj, a na kraju ova unutarnja bolest uzrokuje duhovnu smrt.
Patimo od grešnih stvari koje radimo, ali smo uhvaćeni u zamku grijeha više ne vidimo izlaza iako se ispovijedamo. Živimo s drugim ljudima oko nas koji su također grješni, a živimo u svijetu koji je prepun zla, poput gadnog virusa. Počinili smo grijeh, ali nismo učinili ono što trebamo, također, grijeh drugih nas je ranio i ranjava nas sve više. Svi smo uhvaćeni u mrežu grijeha ljepljivog pauka, a što se više borimo, to postaje sve zamršenije.
Bog je vidio grešno stanje čovječanstva i osigurao lijek. Prije dvije tisuće godina, Bog je djevojku odabrao u zajednici pobožnog židovskog bračnog para po imenu Joakim i Ana. Bog je dotaknuo njihov život i sačuvao je dijete od mrlje prvobitnog grijeha. Djevojčica se zvala Marija. Čudom je Marija dovedena u svijet u istom čistom stanju kao i prva žena, Eva.
Znamo priču o tome kako je Marija “da” Bogu preokrenula Evin “ne”. Ona je začela i rodila sina, Isusa Krista – i cijela točka Isusova dolaska u svijet bila je riješiti problem grijeha. Isus je bio protuotrov otrovu grijeha. Bio je lijek za grijeh i ratnik koji je pobijedio mračnoga gospodara pakla. Stoga je bilo prirodno da se suoči sa simptomima grijeha u njegovu služenju. Zato je ozdravljao ljude i zato je njegovo iscjeljenje bilo drukčije od bilo kojeg drugog iscjeljenja u svijetu koji je ikad vidio – Isus nije samo ozdravio fizičke bolesti, već je u svakom slučaju liječenje bilo povezano i s oproštenjem grijeha.
Možemo pristupiti Isusovoj ljekovitoj moći na različite načine. Prvo, trebamo pristupiti Isusu kroz sakramente Crkve. Ako želimo njegovo iscjeljivanje, prvo ga moramo redovito primiti putem Pričesti. Ako želimo da ovo bude potpuni sastanak s Kristom, također ga moramo susresti u sakramentu pomirenja. Tamo se Isus susreće s nama i bavi se grijehom koji nas blokira od pune svoje iscjeliteljske ljubavi.
Isus nas također želi susresti u intimnijim i osobnijim aspektima našeg života. On nas poziva da idemo s njim na put iscjeljenja. Najbolji način da to učinite jest meditirajući na njegovu životu, a osoba koja nas provodi kroz Isusov život je Marija, njegova majka.
Hodanje s Isusom i Marijom
Uz krunicu prolazimo kroz svaku fazu Isusovog života i uspostavljamo intimni kontakt sa svojom spašavajućom ljubavlju. Evanđelja tvrde da je Marija vidjela sve što se događalo u njezinu životu i životu njezina sina i ona je “razmišljala o tim stvarima u svom srcu”. Dok molimo krunicu, mi “razmišljamo o ovim stvarima u srcu” s Marijom.
Kao što je naša Majka, Marija je poput sestre koja nam pomaže kroz operaciju koju je proveo doktor Isus. Marija je poput majke koja ide sa svojim ranjenim djetetom dok ulaze u bolnicu kako bi bili izliječeni. Marija je poput sestrine ljubavi ili tete koja sjedi pokraj našeg kreveta dok izdržavamo dugu bolest. Ona nas ne izliječi – Isus to čini. Ona je tamo kao vitalno važna sestra, majka, sestra, teta i prijateljica. Njezine molitve su one majke za svoju djecu.
Isusov život bio je sve ono što bi trebao biti ljudski život. Bio je pun, cjelovit. Bilo je zrelo, ispunjeno i uravnoteženo. Budući da je bio Bog u ljudskom obliku, Isus je bio živahan, potpuno slobodan i pretežno ljudski.
Marija i Sv. Ivan Pavao II
Zbog toga, kada uđemo u stadije Isusovog života kroz krunicu, doživljavamo zdravo i savršeno život. Ulaskom u cjelovitost svake faze Isusovog života počinjemo dijeliti njegovu cjelovitost i zdravlje. Kako se to događa, izliječeni smo i zdravi na vrlo dubokoj razini našeg bića. U svojoj enciklici Rosarium Virginis Mariae, Sv. Ivan Pavao II., Rekao je: “Krunica uistinu označava ritam ljudskog života, usklađujući ga s ritmom Božjeg vlastitog života”.
Dugo prije nego što sam pročitao riječi Ivana Pavla II, otkrio sam ovaj jednostavan princip vlastitim iskustvom iscjeliteljske krunice. Otključavao sam istinu koju meditacija vodi u svakoj fazi Isusovog života, tako da nas vodi kroz svaku fazu vlastitog života. Dok se sjećamo faza našeg vlastitog života s Isusom i Marijom, sve što je bilo slomljeno, neispravno ili ranjeno u tim stadijima naših života može se izliječiti.
Molitvom krunice na taj način možemo blago otvoriti tamne ormare naših povrijeđenih sjećanja, strahova i grijeha. Jednom kada se pristupi ozljedama, grijesima i bolnim sjećanjima iz svake faze, Kristovo iscjeljenje može početi. Kao što Ivan Pavao II podučava: “Postalo je prirodno (kroz krunicu) donijeti … sve probleme, tjeskobe, napore i napore koji nam dolaze da poprave naš život …. Moliti krunicu znači, predati naše terete na milosrdna srca Krista i njegove majke. ”
Dok to činimo molimo ne samo za sebe nego i za naše obitelji, našu naciju i naš svijet. Ako svatko od nas kao pojedinaca prolazi kroz progresivne faze rasta, tako i skupine ljudi. Sveti Ivan Pavao II. Rekao je: “Istodobno, naše srce u desetljećima krunice može prigrliti sve događaje koji čine živote pojedinaca, obitelji, naroda, Crkve i cijelog čovječanstva.” Mnoge pape i bezbroj Kršćana su svjedočili o iscjeliteljskoj moći krunice. Zašto se ne pridružiti s njima i ponovno početi koristiti krunicu na jedan nov način?
