“Amen” nije samo kraj molitve: prava snaga riječi koja mijenja odnos s Bogom
Što znači riječ “Amen” u Katoličkoj Crkvi? Mala riječ s dubokim duhovnim značenjem
Kršćani – kao i Židovi i muslimani – diljem svijeta izgovaraju riječ “Amen” bezbroj puta dnevno, kako u osobnoj molitvi, tako i u liturgiji. Za mnoge je to postalo nešto posve automatsko, riječ koja se izgovara bez dubljeg razmišljanja.
Nažalost, za velik broj ljudi ta riječ nema posebno značenje i izgovara se jednostavno zato što se nalazi na kraju molitve.
No, “Amen” nosi duboko duhovno značenje koje se često previdi.
Biblijski korijeni
Riječ “Amen” potječe iz hebrejskog jezika i često se pojavljuje u Starom i Novom zavjetu. Prema Bible Study Tools, glagolski oblik te riječi javlja se više od stotinu puta u Starom zavjetu te gotovo sedamdeset puta u Evanđeljima.
Isus često koristi tu riječ u svome propovijedanju, govoreći:
“Zaista, zaista, kažem vam…”
U biblijskim prijevodima ta se riječ često prevodi kao “uistinu” ili “zaista”, a u svojoj srži označava istinu ili potvrdu istine. U Starom zavjetu obično znači potpuno prihvaćanje onoga što je prethodno izrečeno.
Prema Katoličkoj enciklopediji:
“Kada Gospodin koristi riječ ‘Amen’ na početku izričaja, time na poseban način poziva slušatelje da vjeruju njegovoj riječi i njegovoj moći.”
Drugim riječima, Isus tom riječju poziva svoje sljedbenike na potpuno prihvaćanje njegova nauka, istodobno potvrđujući svoju božansku vlast.
“Fiat” – neka se dogodi
Kako bi se još dublje razumjela njezina duhovna snaga, u nekim latinskim prijevodima Nehemije 8,6 izvorno “amen, amen” prevodi se kao “fiat, fiat”.
To je posebno zanimljivo jer se Marijin “da” na Navještenju u latinskoj tradiciji naziva upravo fiat.
Ta riječ na hrvatskom znači:
“Neka mi bude” ili “Neka se dogodi”, i sažima Marijinu poniznu poslušnost Božjoj Riječi.
U tom svjetlu, “Amen” ne znači samo potvrdu onoga što je izrečeno, nego i čin predanja Bogu – znak povjerenja i vjernosti Njegovoj volji.
Riječ koja povezuje zajednicu vjere
Rani kršćani preuzeli su ovu riječ u liturgijski život Crkve. Dodijelili su je vjernicima u zajednici, koji su tijekom bogoslužja izgovarali “Amen” kao potvrdu molitve ili izgovorene riječi.
Od tada je “Amen” ostao središnji dio kršćanske molitve – jedna mala riječ s golemom duhovnom dubinom, koja izražava vjeru, povjerenje i potpuno predanje Bogu.
