Opasno je misliti da ne trebate rasti u svetosti, i da ste svetiji od drugih ljudi
Čak i ako idete na dnevnu misu, molite krunicu svaki dan ili uvijek molite svoje noćne molitve, uvijek se možete približiti Bogu. Dok je Isus izazivao grešnike da se pokaju za svoje grijehe, također je prekorio one koji su mislili da su savršeni.
Isus im reče: “Zaista, kažem vam, carinici i bludnice idu prije vas u kraljevstvo Božje. Jer Ivan je došao k vama putem pravednosti, a vi mu ne povjerovaste, nego mu povjerovaše carinici i bludnice; a ni kad si to vidio, nisi se poslije pokajao i povjerovao mu.” Matej 21:31-32
Može biti primamljivo misliti da zato što idemo na dnevnu misu, molimo krunicu svaki dan ili činimo sveti sat, da imamo kartu za nebo i nemamo prostora za rast.
Sveti Franjo Saleški piše o ovoj duhovnoj opasnosti u svom Uvodu u pobožni život: Postoji krajnja opasnost koja okružuje one duše koje su, kroz suprotnu kušnju, sklone zamisliti da su pročišćene od svih nesavršenosti na samom početku svog čišćenja; koji sebe smatraju odraslima gotovo prije nego što se rode, i žele letjeti prije nego što dobiju krila.
On objašnjava da ne bismo trebali napustiti božanskog Liječnika, misleći da smo potpuno izliječeni:
Budi sigurna, kćeri, da su oni u velikoj opasnosti od recidiva jer su prerano napustili svog liječnika. “Samo je izgubljen trud rano ustati i kasno se odmoriti,” osim ako Gospodin ne uspije u svemu što radimo.
Također je opasno misliti da smo svetiji od drugih ljudi. Onog trenutka kada počnemo razmišljati na ovaj način, stavljamo se na mjesto Boga. Ne poznajemo unutarnje srce osobe pored nas. Mogli bi biti mnogo svetiji od nas, iako ne zadovoljavaju naše standarde. Što god činili, trebamo se držati Božanskog Liječnika i uvijek ići naprijed u duhovnom životu, nikada ne misleći da smo “stigli” u ovaj život.
Philip Kosloski/ aleteia.org
