Papa Franjo: Strah koči, pouzdanje oslobađa
U podnevnom nagovoru prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja, a nakon mise u bazilici svetoga Petra i prije objeda sa siromasima u dvorani Pavla VI., papa Franjo se osvrnuo na prispodobu o talentima te potaknuo vjernike da riskiraju bez straha. „Pouzdanje oslobađa, strah paralizira. Bog se raduje kad vidi svoju djecu koja ga se ne boje, nego ga vole“
Nakon svete mise sa siromasima u bazilici svetoga Petra, te u mislima sa svim siromasima i potrebitima diljem svijeta, na današnji Svjetski dan posvećen njima, papa Franjo se s prozora radne sobe u Apostolskoj palači, pred više od 20.000 hodočasnika okupljenih na Trgu svetoga Petra, osvrnuo na parabolu o talentima iz koje – kako je rekao – proizlaze dva načina pristupa Bogu: jedan je sa strahom koji paralizira naše djelovanje i naše poslanje te nas zarobljava, a drugi je s pouzdanjem koje nas čini odvažnima, pobjedničkima, aktivnima i kreativnima u dobru, piše Vatican News
Tko zakopa dobiveni talent, skrivajući taj novčić pod zemlju, ne vjeruje ni gospodaru ni sebi; ima daleku i krivu sliku o Bogu:
On ne vidi poštovanje i povjerenje koje gospodar ima prema njemu, nego vidi samo postupke gospodara koji traži više nego što daje, poput suca. To je njegova slika Boga: ne uspijeva vjerovati u njegovu dobrotu. Zato se blokira i ne da se uključiti u poslanje koje mu je dano.
Naprotiv, drugi sluge kojima gospodar povjerava svoja dobra, pouzdaju se, uspijevaju uložiti i čak udvostručiti dobivene talente, prihvaćajući rizik.
Isprva ne znaju hoće li sve proći dobro: proučavaju, gledaju koje im se mogućnosti nude i razborito traže najbolje; prihvaćaju rizik ulaganja. Tako imaju hrabrosti djelovati slobodno, kreativno, stječući novo bogatstvo.
Strah i pouzdanje, raskrižje je koje se – kako je rekao papa Franjo – svaki put otvara pred nama; no kršćaninov je izbor jednostavan: pouzdati se u Oca koji uvijek ljubi svoju djecu.
Zapamtimo: strah koči, pouzdanje oslobađa. To vrijedi i u odgoju djece. Upitajmo se: vjerujem li da je Bog Otac i da mi povjerava darove zato što ima u mene povjerenja? I vjerujem li ja u njega do te mjere da sam spreman sve staviti na kocku, ne obeshrabrujući se, čak i kad rezultati nisu ni sigurni ni samorazumljivi? Znam li svaki dan u molitvi reći: „Gospodine, uzdam se u tebe, daj mi snage da idem naprijed; vjerujem u tebe, u sve ono što si mi dao; reci mi kako to unaprijediti“.
Papin je poticaj stoga da čak i kad smo suočeni s neizvjesnim i nepredvidivim rezultatima, s teškim situacijama u životu, ne dopustimo da nas neizvjesnost paralizira. Na kraju nagovora Sveti je Otac potaknuo vjernike da se upitaju:
Kao Crkva: njegujemo li u našim sredinama ozračje povjerenja i uzajamnoga poštovanja, koje nam pomaže da zajedno idemo naprijed, koje oslobađa ljude zakočenosti i potiče kreativnost ljubavi u svima? Razmislimo o tome… Neka nam Djevica Marija pomogne pobijediti strah; nikada se ne trebamo bojati Boga! Strahopoštovanje da, ali strah ne.
Nakon marijanske molitve Papa je ponovno digao glas zbog brojnih sukoba koji su u tijeku u svijetu. Posebno je molio i uputio apele za Bliski istok, Ukrajinu i Mjanmar ističući da je mir moguć. Spomenuo se i žrtava u prometu, a uz sedmi Svjetski dan siromaha spomenuo je i Svjetski dan ribarstva koji će se obilježiti 21. studenog. Podsjetio je također i na beatifikaciju, održanu jučer u katedrali u Sevilli, dijecezanskoga svećenika Manuela Gonzáleza-Serna Rodrígueza i skupine svećenika i vjernika laika koji su ubijeni u mržnji prema vjeri 1936. godine, tijekom španjolskog građanskog rata.
