3 adventske istine koje bi vam mogle sve promijeniti ovog Božića
Ponekad, suočeni sa životnim okolnostima, udaljavamo se od sebe i od Boga. Ponekad je to iz ponosa ili znatiželje; drugi put iz neodgovornosti ili dosade; ili jednostavno zato što se osjećamo razočarano ili obeshrabreno. Sve nas to podsjeća da su naši životi često obilježeni udaljenostima – i povratcima.
Čak i danas, neke sile nas tjeraju od doma: nepravda, pobuna, izdaja, nepovjerenje. Situacije koje nas tjeraju da bježimo, skrivamo se ili povlačimo. Izraelski narod je doživio progonstvo – baš kao i mi. Kako su oni bježali, tako smo i mi bježali. I kada se osvrnemo, često shvaćamo da smo lutali dalje nego što smo ikada namjeravali.
Došašće je vrijeme povratka. Bog želi da pripremimo put jer Njegova želja je uvijek vratiti nas. On je Onaj koji nas traži; On je Onaj koji dolazi k nama. Nikada nas nije prestao tražiti, čak ni kada smo iskrivili smisao svojih života. Božja Riječ dolazi, utjelovljuje se, oblikuje se u povijesti – upravo u konkretnoj stvarnosti svakog od naših života.
1) Povijest pustinje i borbe Povijest Izraela bila je bolna – obilježena sukobima, borbama za moć, progonstvom i sumnjama o tome je li Bog zaista s njima. Svijet prije Krista bio je pun previranja; ništa se nije činilo jasnim. Pa ipak, čak i u toj tami, Božja Riječ probila se, osvjetljavajući sve. Danas, ta ista Riječ ponovno dolazi, nastojeći preobraziti našu povijest.
2) Glas koji nas poziva na povratak Ta Riječ dopire do nas preko Ivana Krstitelja. Dolazi kroz prekrasan paradoks: glas sina čovjeka koji nekoć nije mogao govoriti. Jučer i danas, Bog nas podsjeća da se spasenje često nalazi na najneočekivanijim mjestima. Ivan proglašava Riječ tamo gdje nitko ne živi – u pustinji. Ako je želimo čuti, moramo se odmaknuti od mjesta moći i sukoba i otići tamo gdje se čini da nema ničega. Odlazak u pustinju znači povratak vlastitoj povijesti – sjećanje, promišljanje, ponovno otkrivanje sebe. Izrael je prešao pustinju na putu do Obećane zemlje. Tamo su se suočili sa svojim najvećim strahovima; no tamo su i doživjeli najintimnije trenutke s Bogom: primanje Zakona i pečatiranje saveza dubokog sjedinjenja s Njim. Za nas je pustinja došašća ta neobrađena zemlja – mjesto gdje može započeti novi put.
3) Prihvaćanje Riječi Danas nas Ivan poziva da uđemo u vlastite pustinje kako bismo ispravili svoje putove i pronašli novo značenje u svojim životima. Poziva nas da ispunimo doline razočaranja i obeshrabrenja. Potiče nas da poravnamo planine ponosa koje nas sprječavaju da vidimo Gospodina. Pozvani smo da izgladimo kamenit teren svojih srca i probijemo nepovjerenje koje nas može zarobiti. Glas i Riječ – Ivan i Isus – dolaze k nama i govore nam. Ali na nama je da stvorimo uvjete koji omogućuju da se ova Riječ čuje. Vratimo se. Pripremimo put. Tražimo Boga – ne zato što je sve savršeno, već da nas usred naših kriza, pobuna i zbunjenosti Gospodin vodi novim putem: putem svog spasenja.
