Znanstveno teološka komisija donijela sud o događajima koji se događaju u Međugorju

Međunarodna francusko – talijanska znanstveno teološka komisija “o izvanrednim događajima koji se događaju u Međugorju” koja se sastojala od 17 renomiranih prirodoznanstvenika, liječnika, psihijatara i teologa, došla je, 14. siječnja 1986. u Paini kod Milana u svom istraživanju, do zaključka u 12 točaka:

TEOLOŠKA KOMISIJA O MEĐUGORJU

1. Na temelju psihološki istraživanja može se kod svih i pojedinih vidjelaca sa sigurnošću isključiti varka i prijevara.
2. Na temelju medicinskih ispitivanja, testova, klinički promatranja, itd., za sve i pojedine vidioce može se isključiti da se radi o patološkim halucinacijama.
3. Na temelju rezultata prethodnih istraživanja može se, za sve i pojedine vidioce, isključiti čisto prirodno tumačenje tih pojava.
4. Na temelju informacija i promatranja što se mogu dokumentirati, može se, za sve i pojedine vidioce, isključiti da su te pojave mimonaravnog reda, tj. pod đavolskim uticajem.
5. Na temelju informacija i promatranja što se mogu dokumentirati postoji podudarnost između tih pojava i onih koji se obično opisuju u mističnoj teologiji.
6. Na temelju informacija i promatranja što se mogu dokumentirati, može se govoriti o duhovnim naprecima i naprecima u teološkim i moralnim krepostima vidjelaca, od početka tih pojava do danas.
7. Na temelju informacija i promatranja koji se mogu dokumentirati, može se isključiti učenje ili držanje vidjelaca koje bi bilo u jasnom proturječju s kršćanskom vjerom ili moralom.
8. Na temelju informacija ili promatranja što se mogu dokumentirati, može se govoriti o dobrim duhovnim plodovima na narodu uvučenom u nadnaravno djelovanje tih pojava i sklonom njemu.
9. Nakon više od četiri godine struje i različiti pokreti koji su se rodili u Međugorju. Uslijed tih očitovanja utječu na Božji narod u Crkvi u savršenom skladu s kršćanskim naukom i moralom.
10. Nakon više od četiri godine može se govoriti o trajnim i objektivnim duhovnim plodovima pokreta rođenih u Međugorju.
11. Može se tvrditi da svi dobri i duhovni crkveni pothvati, koji su u savršenom skladu s autentičnim učiteljstvom Crkve, nalaze potporu u događajima u Međugorju.
12. Prema tome, može se zaključiti da je, nakon produbljenog ispitivanja protagonista, činjenica i njihovih učenika, ne samo u lokalnim okvirima nego i s obzirom na opće crkvene odjeke, za Crkvu dobro priznati nadnaravno podrijetlo i prema tomu svrhu događaja u Međugorju.

To je dosad najsavjesnije i najpotpunije istraživanje međugorskih fenomena, pa upravo zato najpozitivnije što se o njemu dosad znanstveno -teološki reklo. (“Teološka komisija o Međugorju”)

Francuska ekipa stručnjaka (dr. Henri Joyeux)

Ozbiljan posao ispitivanja vidjelaca također poduzela francuska ekipa stručnjaka sa gospodinom Henri Joyeux na čelu. Ona je, služeći se najmodernijim aparatima i stručnim znanjem, ispitivala unutarnje reakcije vidjelaca prije, za vrijeme i poslije ukazanja. Isto tako i sinkronizaciju njihovih reakcija u očima, ušima, srcu i mozgu. Rezultati su te komisije bili vrlo značajni. Oni su pokazali da je objekt opažanja izvan vidjelaca i da je isključena svaka manipulacija izvana ili međusobni dogovor vidjelaca. Rezultati s pojedinačnim elektroencefalogramima i drugim reakcijama sabrani su i obrađeni u posebnoj knjizi (H. Joyeux – R. Laurentin, Etudes medicales et scientifiques sur les apparitions de Međugorje, Paris 1986).

Rezultati spomenute komisije potvrdili su zaključke međunarodne komisije i sa svoje strane dokazali da su ukazanja o kojima svjedoče vidioci fenomen koji nadilazi današnju znanost i da sve upućuje na neki drugi nivo zbivanja. (“Teološka komisija o Međugorju”)

Institut za granična područja znanosti (IGW) – Innsbruck
Centar za studije i ispitivanja psihofiziologije stanja svijesti – Milano
Europska škola za psihoterapijsku dijagnozu – Milano
Parapsihološki Centar – Bologna

Na zahtjev Župnog ureda iz Međugorja učinjeno je psihofiziološko i psihodijagnostičko istraživanje na subjektima koji su od 1981. poznati kao vidioci skupine iz Međugorja.

Istraživanje se obavljalo u četiri termina:

• Prvo istraživanje je obavljeno 22. i 23. travnja 1998. u kući za Kršćanske susrete u Capiago Intimiano (Como), koju vode oci dehonijanci. Ovom prilikom ispitivani su: Ivan Dragićević, Marija Pavlović i Vicka Ivanković.
• Drugo istraživanje je obavljeno 23. i 24. srpnja 1998. u Međugorju. Ispitivani su Mirjana Soldo-Dragićević, Vicka Ivanković i Ivanka Elez-Ivanković.
• Treće istraživanje, samo psihodijagnostičko, obavila je kanadska psihologinja Lori Bradvica u suradnji s fra Ivanom Landekom nad Jakovom Čolom.
• Četvrto psihofiziološko snimanje obavljeno je 11. prosinca 1998. u istoj kući za Kršćanske susrete u Capiago Intimiano (Como) s Marijom Pavlović. (“Teološka komisija o Međugorju”)

Nepotpunost psihofiziološkoga istraživanja uzrokovana je djelomičnom suradnjom nekih subjekata, koji se nisu podložili onome što je tražila radna skupina i to bilo zbog svojih obiteljskih ili socijalnih obveza, bilo zbog osobne pridržanosti, iako su ih fra Slavko Barbarić i fra Ivan Landeka na to poticali bez ikakva utjecaja na programe radne skupine. Radna skupina je nazvana “Međugorje 3”, jer su osim pojedinačnih liječničkih ili psiholoških istraživanja prije ovoga istraživanja radile dvije radne skupine: prva skupina francuskih liječnika 1984., i druga skupina talijanskih liječnika 1985. Osim toga su trojica europskih psihijatara, 1986., učinila samo psihijatrijsko-dijagnostičko istraživanje.

U radnoj skupini “Međugorje 3” sudjelovali su:

• Vel. Andreas Resch, teolog-psiholog iz Instituta za granična područja znanosti, Innsbruck, generalni koordinator;
• dr. Giorgio Gagliardi, liječnik psihofiziolog iz Centra za istraživanja stanja svijesti, Milano, član profesorskog zbora Europske škole Amisi Milano i parapsihološkog centra iz Bologne;
•   dr. Marco Margnelli, liječnik psiholog i neurofiziolog iz Centra za istraživanja stanja svijesti, član profesorskog zbora Europske škole Amisi Milano i parapsihološkog centra Bologna;
• dr. Mario Cigada, liječnik, psihoterapeut i okulist, član profesorskog zbora Europske škole Amisi, Milano;
• dr. Luigi Rovagnati, neurokirurg, asistent neurokirurgije za sveučilišta s Milanu, član profesorskog zbora na Europskoj školi za hipnotičku psihoterapiju Amisi, Milano;
• dr. Marianna Bolko, liječnica psihijatar i psihoanalitičar, docent za specijalizaciju u psihoterapiji na sveučilištu u Bologni;
• dr. Virginio Nava, psihijatar, primarius psihijatrijske bolnice Como;
• dr. Rosanna Constantini, psiholog, docent na sveučilištu Auxillium u Rimu;
• dr. Fabio Alberghina, liječnik internist;
• dr. Giovanni Li Rosi, liječnik, ginekolog u bolnici u Varese i specijalist za hipnotičku psihoterapiju u Amisiju, Milano;
• dr. Gaetano Perriconi, liječnik internist u bolnici FBF u Erbi / Como;
• prof. Massimo Pagani, liječnik internist, profesor interne medicine na sveučilištu u Milanu;
• dr. Gabriella Raffaelli, znanstvena tajnica;
• Florella Gagliardi, tajnica, asistent zajednice. (“Teološka komisija o Međugorju”)

Slijedećim testovima istraživali smo aktualnu psihofizičku i psihološku situaciju:

• osobna anamneza;
• liječnička anamneza;
• MMPI, EPI, MHQ, stablo test, test osobe, Ravenove matrice, Rorschachov test, test ruke, test istine i laži prema Valsecchi;
• neurolški pregled;
• kompjuterizirana poligrafija (električna aktivnost kože, pletismografia-periferna srčana kapilarna aktivnost i srčana frekvencija, kostalna i dijafragmatička pneumografija) za vrijeme iskustva ukazanja, za vrijeme izazivanja sjećanja na ukazanje hipnozom i za vrijeme vođene vizualizacije;
• dinamičko registriranje arterioznog pritiska prema Holteru;
• dinamičko snimanje ecg i respirograma prema Holteru;
• pupilarni refleksi (fotomotor) i amikamentozni refleks;
• video snimci;
• fotografije.

Za sve učinjene testove vidioci su se uvijek odlučivali u punoj slobodi, spremnosti i suradnji. (“Teološka komisija o Međugorju”)

Iz ovih psihološko-dijagnostičkih istraživanja proizlazi:

U razdoblju od 17 godina, od početka njihovih iskustava u ukazanju, subjekti ne pokazuju nikakve patološke simptome kao smetnje transa, disocijativne smetnje i smetnje gubljenja stvarnosti.

Svi su ispitivani subjekti, međutim, pokazivali simptome koji se odnose na reakcije opravdanoga stresa koji nastaje prevelikom egzogenom i endogenom emocionalnom stimulacijom kao posljedica svakidašnjeg života.

Iz njihovih osobnih svjedočenja proizlazi da početno i naknadno promijenjeno stanje svijesti nastaje zbog neobičnih iskustava koje su oni sami prepoznali i definirali i još uvijek prepoznaju kao viđenje/ukazanje Gospe.

Psihijatrijsko i psihološko istraživanje na osobama koje je imalo cilj definirati osobne značajke pojedinih subjekata ne može biti objavljeno budući da potpada pod zaštitu osobnih podataka.

Psihofiziološko istraživanje je učinjeno na četiri stanja svijesti:

• budno stanje;
• promijenjeno stanje svijesti (hipnoza s izazivanjem stanja ekstaze);
• stanje vizualizacije mentalnih slika;
• promijenjeno stanje svijesti (definirano kao ekstaza ukazanja). (“Teološka komisija o Međugorju”)

Svrha je bila ispitati je li ekstatično stanje ukazanja, koje je registrirano već 1985. od radne skupine talijanskih liječnika, još uvijek prisutno ili su nastupile promjene. Osim toga htjelo se ispitati moguće koincidencije/divergencije s ostalim stanjima svijesti kao vođeno vizualiziranje ili hipnoza.

Učinjeno istraživanje je pokazalo da se ekstatička fenomenologija može usporediti s onom iz 1985., s nešto manjim intenzitetom.

Hipnotičko izazivanje stanja ekstaze nije uzrokovalo fenomenologiju spontanih iskustava i stoga se može zaključiti da ekstatička stanja spontanih ukazanja nisu bili stanja hipnotičkog transa. (“Teološka komisija o Međugorju”)

Capiago Intimiano, 12. XII. 1998.

Supotpisnici:
Vel. Andreas Resch, Dr. Giorgio Gagliardi, Dr. Marco Margnelli,
Dr. Marianna Bolko i Dr. Gabriela Raffaelli

www.medjugorje-news.com/