Izgleda da je njezin muž „otišao“. Moguće je da se nije mogao nositi s opsjednutom ili psihički bolesnom kćeri. To je vrlo teška situacija u kojoj mnogi muškarci padaju na ispitu. Svoju sreću traže na drugim mjestima i drugim ramenima, misleći da će izbjeći svoje probleme. Kanaanka je bila sama. Odlazak njezina muža sigurno je izazvao buntovnost u njezinom srcu. Velika povrijeđenost dovela ju je do granica izdržljivosti.
O tome kako kako pobijediti buntovnost nakon uvreda, na temelju Evanđelja promišlja doc. dr. sc. o. Arkadiusz Krasicki CSSp, profesor na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.
Kako pobijediti buntovnost nakon uvreda
(Mt 15, 21-28)
Kanaanka je nepoznata žena. Teško je reći je li vjerovala uopće u jedinog Boga. Nemamo u evanđelju nekih posebnih podataka, ali na temelju grčkih izraza možemo bar donekle uhvatiti kontekst njezina problema i čežnje za susretom s Isusom. Imala je opsjednutu kćer. Moguće da je to bio zloduh ili neka teža psihička bolest jer na kraju odlomka, evanđelist Matej bilježi kako je Isus ozdravio njezinu kći. No jedno ne isključuje drugo.
„Nikad više neću tražiti pomoć muškarca, sve ću sama!“ Tako reagira povrijeđena osoba. Želi sve odmaknuti od sebe jer je nagriza odbačenost.
Izgleda da je njezin muž „otišao“. Moguće je da se nije mogao nositi s opsjednutom ili psihički bolesnom kćeri. To je vrlo teška situacija u kojoj mnogi muškarci padaju na ispitu. Svoju sreću traže na drugim mjestima i drugim ramenima, misleći da će izbjeći svoje probleme. Kanaanka je bila sama. Odlazak njezina muža sigurno je izazvao buntovnost u njezinom srcu. Velika povrijeđenost dovela ju je do granica izdržljivosti. Inače je živjela na granici Tira i Sidona. Tu je bilo najviše magije, okultizma i žrtvovanja djece bogovima. Ali upravo tu dolazi Isus.
Moguće da je duhovno povrijeđena žena u sebi ponavljala sve do sada: „Nikad više neću tražiti pomoć muškarca, sve ću sama!“ Tako reagira povrijeđena osoba. Želi sve odmaknuti od sebe jer je nagriza odbačenost.
Kod Isusa ne vrijedi „biti laktaš“ ili „biti prije svih“, nego vrijedi vapaj povrijeđenog srca koje vapi za istinom.
Žena je vikala odostraga za povorkom apostola s kojom je išao Isus. Tko bi se od nas usudio zaustaviti procesiju biskupa o nekom crkvenom blagdanu? Ali to je upravo učinila hrabra žena. Dvanaest muškaraca nije ju moglo zaustaviti. Ona je bila iza njih, vikala za Isusom. Bila je na kraju te povorke. Uspjela je. Biti na kraju ili biti iza, odostraga, to nitko ne želi. Međutim, u biblijskim tekstovima nailazimo na slijedeće situacije: žena koja je dvanaest godina trpjela od krvarenja došla je Isusu „odostrag“ i ozdravila je (Lk 8, 40-56); Šimun Cirenac je išao iza Isusa, odostrag, prisiljen nositi križ. Na početku se stidio, buntovnički nastupao, ali našao se u privilegiranoj prilici blizine s Isusom. Sve koji su došli kao odbačeni, u simboličnoj poziciji „odostrag“, izdaleka od sviju, s granica ljudskih osjećaja i mogućnosti, upravo je Isus ozdravio. Kod Isusa ne vrijedi „biti laktaš“ ili „biti prije svih“, nego vrijedi vapaj povrijeđenog srca koje vapi za istinom. Moguće je kako je na početku Kanaanka je bila arogantna, ali brzo je shvatila tko je Isus.
Žena, koja je zaustavila povorku s apostolima, viče: „Sine Davidov, smiluj mi se!“ Taj vapaj ukazuje na Isusovo zemaljsko podrijetlo. Ona osjeća da je ovaj muškarac sasvim drugačiji. Možda će joj moći pomoći. Neki komentatori (Pelanowski) u toj rečenici vide također vapaj ženina srca zbog odlaska muža i teške situacije njezine kćeri, iza kojeg slijedi ozdravljenje. Kananka se nakon molitvenih vapaja obraća Isusu – Gospodine (Kirije – grč.). Ovaj izraz ima veliko značenje i povezuje se sa sljedećom rečenicom. Njezina vjera raste.
Ta žena je prepoznala u Isusu Boga i ispovijeda svoju vjeru
Prema našem razmišljanju, Isus bi se trebao ljubazno obratiti Kanaanki. Međutim, njegova rečenica: „Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima“, izaziva suprotno mišljenje. Isus, govoreći o djeci, misli na Izrael. Ona je ipak Kanaanka. Njezin odgovor je fenomenalan: „ Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara.“ Pogledajmo samo dvije riječi: kinara (psići) i kirion (mrvice sa stola gospodara). Riječi su jako slične. Razlikuju se samo po samoglasnicima – je li to slučajnost? Ozdravljenje kćeri se dogodilo nakon upravo te rečenice! Jedna i druga riječ povezuju se s Kirios – što znači Gospodin (Bog)! Ta žena je prepoznala u Isusu Boga i ispovijeda svoju vjeru. Čini se kao da se u svakoj riječi skriva Isus. On se približava Kanaanki više nego ona to može zamisliti. On je kruh života koji je sišao s neba, pa čak i najmanja mrvica je sa stola Gospodnjeg. To je on.
Odbačena od muža, ali ne od Isusa. Prilazi Isusu odostraga. Smeta i apostolima. Ali Isus je pogledao njezino srce. Njegova šutnja je trenutak susreta s njezinim buntovnim stavom. Dozvolio je ženi vidjeti što se ustvari događa s njom. Prisilio ju je da promišlja o svojim neurednim osjećajima. Svoju ranjenost i buntovništvo nije izliječila farmakološkim sredstvima, nego se ozdravljenje dogodilo u susretu s Isusom. Odustala je od buntovništva jer susret s Isusom mijenja. Uvjeri se sam.
www.medjugorje-news.com/hkm.hr
