Zašto Crkva krsti bebe?
Katolička crkva krsti bebe otkako je Krist zapovjedio svojim apostolima da krste sve ljude u ime Oca i Sina i Duha Svetoga (vidi Mt 28,18-20). To je uvijek bila praksa i pravoslavnih crkava, ali i mnogih protestantskih denominacija.
Roditelji dovode svoju bebu na krštenje ispovijedajući vjeru u Krista u ime djeteta i obećavajući da će ga odgajati u vjeri. Od odraslih koji se trebaju krstiti, Crkva također zahtijeva da ispovijedaju svoju vjeru u Krista. Budući da krštenje daje spasonosnu milost, što prije osoba dođe na krštenje, to bolje. Kod krštenja dojenčadi, dakle, iako je dijete premalo da ima vjeru, roditelji proširuju svoju vjeru u djetetovu korist.
Na temelju čega Crkva vjeruje da vjera jedne osobe može biti učinkovita u korist nekoga drugog?
Sveto pismo je puno primjera u kojima Isus pruža milost iscjeljivanja ljudima na temelju vjere drugih. Na primjer, Isus oprašta grijehe uzetome na temelju vjere onih koji su ga doveli (vidi Mt 9,2; Mk 2,3-5). Isus ozdravlja satnikova slugu na temelju vjere satnika (Mt 8: 5-13).Isus tjera djetetov nečisti duh na temelju očeve vjere (Mk 9,22-25). Također možemo primijetiti da u Starom zavjetu Bog štedi život prvorođenom djetetu tijekom Pashe na temelju vjere roditelja (vidi Izl 12,24-28).
S obzirom na ove primjere, moramo se zapitati: Ako je Bog voljan izvršiti duhovno i tjelesno ozdravljenje djece na temelju vjere njihovih roditelja, koliko će više dati milost krštenja djeci na temelju vjere njihovih roditelja?
Zašto je novorođenčadi potrebno krštenje
Zašto je djeci potrebna milost krštenja za spasenje? Jer nasljeđuju istočni grijeh od trenutka začeća. Psalmist tuži: “U krivnji sam rođen, u grijehu me majka moja zače” (Ps 51,7). Knjiga o Jobu primjećuje: “Čovjek rođen od žene kratkotrajan je i pun nevolja. … Tko može iz nečistoga izvesti čisto? Nema nijednog” (Job 14,1.4, RSV). Apostol Pavao nam govori da je “po jednoj osobi grijeh ušao u svijet, a po grijehu smrt” (Rim 5,12). On ne kaže da se ovaj grijeh očituje tek kada osoba dostigne dob razuma.
Naprotiv, piše on, prije krštenja “po naravi smo bili djeca gnjeva, kao i ostali” (Ef 2,3). Budući da se djeca rađaju s istočnim grijehom, potrebno im je krštenje da se očiste, kako bi mogle postati posvojeni sinovi i kćeri Božje i primiti milost Duha Svetoga. Isus je rekao da kraljevstvo Božje također pripada djeci (vidi Mt 18,4; Mk 10,14). Nikada nije postavio dobnu granicu onima koji su podobni da prime njegovu milost (Lk 18,15-17; Mt 18,2- 5). Kada se sveti Pavao obraća “svetima” Crkve (vidi Ef 1,1; Kol 1,2), to uključuje djecu, kojima se posebno obraća u Efežanima 6,1 i Kološanima 3,20.
Djeca samo krštenjem postaju “sveci” Crkve i članovi tijela Kristova. Sveto pismo također pokazuje da je prva Crkva krstila bebe. U Knjizi Djela apostolskih, na primjer, sveti Petar je propovijedao mnoštvu: “Obratite se i neka se svatko od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje vaših grijeha; i primit ćete dar Duha Svetoga. Jer tebi je obećanje i tvojoj djeci i svima koji su daleko, koga god pozove Gospodin, Bog naš.” (Dj 2,38-39). Kad je sveti Petar rekao da je obećanje krštenja za djecu, riječ “djeca” (od grčkog teknon) uključuje i dojenčad. Ta ista riječ, teknon, korištena je kasnije u Djelima apostolskim 21:21 za opis obrezivanja dojenčadi stare osam dana.
Knjiga Djela apostolskih govori o krštenju čitavih kućanstava, tako da bi sva dojenčad i djeca koja su pripadala tim kućanstvima bila uključena. Ni u jednom od ovih izvještaja ne postoji naznaka da su dojenčad i djeca isključeni iz krštenja.
Maleni su uvijek bili dio Božje zavjetne obitelji. Savez koji je isključivao djecu bio bi inferioran izvornom savezu. U stvarnosti, milost Isusa Krista i Novoga saveza nadilazi onu Starog saveza (vidi Rim 5,15), uključujući ne samo dojenčad, već i pogane. Bog nastavlja širiti svoju zavjetnu milost kroz generacije, zatim – ne samo na odrasle nego i na djecu, kroz Crkvu koja nudi njegov sakrament krštenja.
