Vidjelica Vicka otkriva: Gospa od nas tijekom korizme traži da…
Vidjelica Vicka: ‘Ako nosimo križ, prinesimo ga Isusu! Korizmu često doživljavamo kao vrijeme kada se žrtvujemo uskraćivanjem kave, alkohola, čokolade, cigareta, televizije ili bilo čega drugog za što smo previše vezani. Ali toga se moramo odreći zbog ljubavi Isusa i Marije i moramo paziti da to ne činimo na našu osobnu slavu.
Često se veselimo kraju ovih četrdeset dana samo da bismo mogli početi piti, gledati TV itd…, ali ovo nije pravi način živjeti korizmu! Sigurno je da Gospa od nas traži žrtve, ali ih traži uvijek, ne samo u korizmi. U korizmi Bogu moramo prinijeti sve svoje želje, svoje križeve, svoje bolesti i patnje, da bismo mogli hodati s Isusom, hodati s njim prema Kalvariji.
Trebamo uzeti k srcu da Mu pomognemo nositi križ, jer On nosi križ za sve nas, i trebamo ga pitati: “Gospodine, kako ti mogu pomoći? Što Ti mogu ponuditi? “. Ne kažem da On nije u stanju nositi svoj križ, ali kada mu se pridružimo svim srcem, onda to postaje lijepa stvar. Ne obraćam mu se samo kada ga trebam, nego hodam s njim kada sam mu najpotrebnija, kada pati za nama.
Mnogo puta, kad imamo križ, mogli bismo mu ga prinijeti, a umjesto toga počnemo moliti ovako: „Gospodine, molim te, skini mi ovaj križ s ramena, težak je, ne mogu ga nositi. Zašto si ga dao meni, a ne nekom drugom? “Ne! Ovako se ne trebamo moliti! Gospa nam poručuje da radije kažemo: “Gospodine, zahvaljujem ti za ovaj križ, hvala ti za ovaj veliki dar koji mi daješ!”
“Vrlo malo ljudi razumije veliku vrijednost križa i veliku vrijednost dara naših križeva kada ih prinosimo Isusu. Toliko toga možemo naučiti kroz dar križa! U ovom korizmenom vremenu moramo iz dubine srca shvatiti koliko nas Isus voli i početi hodati uz njega s velikom ljubavlju. Trebamo pokušati biti ujedinjeni s njim u njegovoj strasti.
To je žrtva koju On očekuje od nas. Hodamo ovako i kad dođe Uskrs s uskrsnućem, nećemo živjeti uskrsnuće izvana, nego ćemo uskrsnuti zajedno s Isusom, jer ćemo se iznutra osloboditi, osloboditi sebe i svih svojih ovisnosti. Nije li to divna stvar? Moći ćemo živjeti Njegovu ljubav i Uskrsnuće u sebi!
Svaki križ ima svoj razlog postojanja. Bog nam nikad ne daje križ bez razloga, smisla i zna kada će ga oduzeti. U trenutku patnje zahvaljujemo Isusu za ovaj dar i također mu kažemo: „Ako mi imaš još jedan dar, evo me, spreman sam. Sada te molim samo da mi daš svoju snagu da imam hrabrosti nositi svoj križ i ići dalje s Tobom, Gospodine!
Sjećam se što mi je Gospa rekla o patnji: “Kad bi znao kolika je vrijednost patnje!”. To je uistinu prekrasna stvar! A onda, ostalo u potpunosti ovisi o nama i o našoj otvorenosti srca. Sve ovisi o našem “Da” Isusu. Potreban je cijeli život da se ovo nauči i nastavi dalje. Svako jutro, kada se probudimo, možemo započeti dan s Bogom.
Gospa ne traži od nas da molimo od jutra do večeri, nego da na prvom mjestu stavimo molitvu, da stavimo Boga na prvo mjesto, a onda da obavljamo svoj posao i idemo naprijed, odlučno u svemu našem životu, posjećivanju bolesnika itd. Kada radimo dobročinstvo bez molitve, to ne vrijedi. Isto tako, kada molimo i ne djelujemo s milosrđem, ni to ne vrijedi. Te dvije stvari, molitva i dobročinstvo, uvijek idu zajedno. I tako iz dana u dan idemo korak dalje. » (Kraj Vickinog svjedočenja)
Znajući koliko je Vicka propatila i pati i dalje, s kakvom milošću obavlja svoju službu s hodočasnicima koji joj idu u posjet u Međugorje, ove njezine riječi dobivaju posebno značenje. Vicka uistinu živi križni put s Isusom iz dana u dan. I ona dobro zna kakvu radost to donosi. Kakav nam je izvrsni savjet Vicka dala za ovu korizmu!
Njezine riječi odražavaju riječi sestre Faustine: „O, kad bi samo duša koja pati zna koliko je Bog voli, umrla bi od radosti i viška sreće! Jednog ćemo dana znati vrijednost patnje, ali tada više nećemo moći patiti. Sadašnji trenutak je naš! “ (Dnevnik, 963).
Draga Majko, u ovoj korizmi želimo i dalje pomoći da s ljubavlju kažemo svoje DA Isusu!
