KAD ČOVJEK UMIRE U SOBI JE… Vidjelica koja je imala milost vidjeti što se događa s umirućima u trenutku smrti
To je svjedočanstvo koje je dotaknulo milijune ljudi koji nakon tog svjedočanstva drugačije pristupaju svetoj Euharistiji.
No, ova žena dobila je još nešto. Milost da u trenutku zemaljske smrti svoje majke vidi točno što se događa. I ovo je svjedočanstvo, kao i ono o Euharistiji doista moćno, a dano joj je da bi svijetu proširila istinu o ovom zapravo milosnom trenutku života, prelaska čovjeka u vječnost.
Catalina Rivas: Kad čovjek umire, nebo je u sobi
“Deset dana nakon što je moja majka umrla, dok sam završavala jutarnju molitvu, Isus me zamolio da ostanem u sobi još nekoliko minuta. Odjednom su mi, kao u filmu, pred očima bljesnule scene koje su se tada dogodile. Mama je ležala u svom krevetu. Brat i ja smo je stavili na desnu stranu.
Dok sam joj brisala krv s nosa, pogledala je preko moje glave, prema prozoru. Čvrsto me uhvatila za ruku i rekla: “Želim da ostaneš sa mnom.” – Bojiš li se, mama? upitala sam zabrinuto. – Ne, ne bojim se, ali želim da ostaneš sa mnom. U tom trenutku vidjela sam ljude kako stoje iza nas, s desne strane moje bolesne majke. Prepoznala sam sv. Josipa, sv. Antuna Padovanskog, sv. Ružu Limsku, sv. Dominik.
Pokraj njih je stajao mladić zvan “Leopold” – Majčin anđeo čuvar. Molio se na koljenima i istovremeno nježno milovao ženinu glavu. Molili su se i ostali okupljeni ljudi: muškarci i žene, mladi i stari, ukupno je bilo oko 40 ljudi. Jedan od mladića, odjeven u bijelu albu, u rukama je držao malu zlatnu zdjelu i radio nešto poput paljenja tamjana – stavio je ruke u zdjelu i tako bi nastao dim usmjeren prema gore. Tom je gestom odavao dojam kao da sprječava zle duhove da priđu umirućem.
Mladić je micao usnama kao da moli neku molitvu. Zatim je prebacio posudu u svoju drugu ruku i ponovno napravio gestu poput paljenja tamjana. Obišao je sve ljude okupljene oko kreveta. Iznenadio me toliki broj okupljenih ljudi. Isus mi se obratio i objasnio mi: „To su njezini sveci zaštitnici i duše kojima je pomogla da postignu spasenje svojim molitvama i patnjama. Sada su došli da je prate na njenom posljednjem putu, iako ih ona nije ni poznavala. ”
Kad smo stavili moju majku s druge strane da se presvuče, rekla je: “Vrijeme je da idem s njima.” a onda je pogledala preko mog ramena. Pjevali smo psalam, a ona je ponavljala za nama. Moglo se pročitati zaprepaštenje u njezinim očima, kao da razmišlja o nečemu što ne može izgovoriti. Zamolila nas je da upalimo svjetlo. To smo i učinili, iako smo znali da je njezin pogled već izvan zemaljskih granica.
Čvrsto mi je stisnula ruku i rekla: “Sveti Bože, sada! … Sveti Bože, sada! …”. Mislila sam da me želi potaknuti da ponovim kratku molitvu: “Sveti Bože, Sveti Jaki Bože, Sveti Besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelom svijetu!” Nekoliko je puta izgovorila riječi ove molitve, a nakon nekog vremena rekla je hitno: “Moram ići sada…”. Počela je micati nogama kao da nekamo ide i na kraju je povikala: “Nemoj me zaustavljati!” Zatim je opet ponovila: “Sveti Bože, Sveti Jaki Bože… smiluj se meni i cijelom svijetu.”
Zajedno sa svom rodbinom koja se u zadnjih sat vremena okupila oko moje majke, izmolili smo krunicu Božjeg milosrđa. U međuvremenu je žena na samrti molila svoje vlastite molitve, uporno ponavljajući: “Oče, duh moj! Sad sad!… “. Tako smo počeli govoriti: “Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh”, vjerujući da je to moja majka htjela reći. Ponovila je naše riječi, dajući naslutiti da smo dobro pročitali njezine namjere.
Vidjela sam da se iza nas, s lijeve strane bolesne žene, pojavila još jedna skupina ljudi. Među njima sam prepoznala svog oca, jednu od mojih baka, svoju tetku koja je živjela s nama. Došli su i drugi ljudi, ali nisam mogla jasno vidjeti njihova lica.
Bila sam zapanjena onim što sam vidjela, ali sam se u isto vrijeme pokušala usredotočiti na svoju majku. Odjednom je svjetlo palo pred nju i vidjela sam zbor anđela koji su silazili s nebeskih mjesta kako pjevaju. Postrojili su se u dva reda, a kada su nam prišli, razdvojili su se i napravili krug oko gomile.
Bio je to vrlo svečan trenutak. U tom trenutku je moja majka rekla, kao da se obraća ljudima koji su je došli ispratiti na njenom posljednjem putu: “Čekajte, moram prvo vidjeti Majku Božju!” . Moj brat je rekao: “Mama, pa Isus je ovdje. On te čeka…”.
Rekao je to jer je moja majka ranije spomenula da viđa Isusa. Ona je odgovorila: “Još nisam vidjela Mariju.” Mnogo je puta čula da Marija dolazi po duše onih koji mole krunicu na smrtnom času. Majci smo dali sliku Gospe Pomoćnice, misleći da je to tražila. Odjednom je rekla: “Vidim je tamo; idemo do mamice ! Moramo je zamoliti za oprost…”.
Nježan zagrljaj Majke
U tom trenutku vidjela sam Majku Božju kako silazi s neba. Lebdeći iznad zemlje, stajala je na visini stopala umiruće. Vidjela sam kako Marija pruža ruke prema bolesnoj ženi. Mama je također ispružila svoje kao da želi nešto primiti ili nešto dotaknuti. Gospa je pružila ruku. Tada je moja majka izgubila svijest, a nakon nekog vremena je izdahnula.
Kad je glava pokojnice još ležala na mojim rukama, mislila sam da će sve vizije uskoro nestati. Međutim, svjedočila sam kako se iznenada duša moje majke odvaja od tijela i izdiže iznad zemlje. Zatim je prišla Gospi, koja joj je uručila bijelu haljinu, koja odgovara veličini spavaćice koju je nosila mama.
Odmah sam vidjela svoju majku kako nosi ovu haljinu. Marijino je lice bilo vrlo nježno. Nasmiješila se i zagrlila majku. Mama je zagrlila Majku Božju i naslonila joj glavu na rame. Konačno, oboje su uzašli na nebo s onima oko sebe. Soba je bila gotovo pusta.
Isus želi da ovo znamo
Isus mi je tada rekao svečano: Reci svijetu o tome, kako bi svi ljudi mogli cijeniti milost biti s umirućima koji napuštaju ovaj svijet, uz podršku Neba. Predanost mora biti potpuna, jer su u tom trenutku nebesnici u prostoriji. Jer u tom trenutku Bog posjećuje ovo mjesto.
Kad je vizija završila, kleknula sam i, plačući, zahvalila Bogu što mi je dao ovu milost i dopustio mi da vidim ovo čudo. Danas o tome govorim svijetu kako bismo svi shvatili važnost trenutka smrti i bili svjesni svoje dužnosti prema umirućima. Potrebna je naša pomoć u smrtnom času kako bi mogli sretno krenuti na put u vječnost Božje ljubavi.
Smrt bez molitve: Osigurajte mir duši
Nekoliko dana kasnije, dok sam molila krunicu Božjeg milosrđa, začula sam Isusov glas: “Pazi što ćeš vidjeti. Nemoj se bojati, neophodno je da to vidiš.”
Vidjela sam bolničku sobu s muškarcem od 50-65 godina (ne mogu točnije odrediti njegove godine zbog bolesti i mršavosti). Nekoliko ljudi je bdjelo nad umirućom osobom, neki od njih su plakali. Svi su bili svjesni da čovjek umire. Tijelo mu je bilo zgrčeno od boli, a iz njegovih je usta dolazio očajnički krik pobune protiv nadolazeće smrti.
Ljutito je povikao dršćući cijelim tijelom: „Zašto umirem…?! Kako me Bog mogao pustiti da umrem…?! Učini nešto… Ne želim umrijeti!”. Mogli ste vidjeti njegovu borbu, patnju, nedostatak mira. Palo mi je na pamet da ljudi oko njega nisu učinili ništa da umire njegovu dušu.
Nitko se nije molio. U vanjskom hodniku bila je terasa na kojoj su ljudi stajali razgovarajući i smijući se; neki su pili i pušili cigarete. Bili su potpuno nesvjesni jedinstvenog trenutka koji je čovjek pun tjeskobe proživljavao u blizini. Za njih je to bilo samo normalno druženje. Tada sam vidjela kako dolazi časna sestra koju je, kako mi je Isus objasnio, poslala Njegova Majka. Vidjela sam i Mariju kako iz daljine gleda ovaj prizor. Ruke su joj bile sklopljene u molitvi, a suze su joj tekle iz očiju.
Pokraj umirućeg je bio njegov anđeo čuvar s vrlo tužnim izrazom lica. Jednom rukom pokrio je lice, a drugom držao bolesnika. Tada je anđeo ustao i rukama pokušao otjerati zle duhove, koji su se u velikom broju približavali čovjeku. Imali su glave jelena, medvjeda i konja, a tijela su im bila užasno iskrivljena.
Časna sestra je ušla u sobu u kojoj je bio umirući, stala uz njegov krevet i zgrabila pacijenta za ruku. Htjela mu je dati svetu sliku, objašnjavajući nešto. Čovjek je, međutim, podigao ruke u znak odbijanja.
Sestra je još jednom inzistirala i pokušala mu predati sliku, ali je uznemireni umirući posljednjim snagama pokazao da odbija pomoć. Časna je izašla iz sobe vrlo tužna. U hodniku je počela moliti krunicu. Ljudi koji su je gledali ismijavali su je i rugali joj se. Oni su bili potpuno nesvjesni važnosti molitve u ovom posebnom trenutku. Sestra ih je pozvala na molitvu, ali su im oči i izrazi lica jasno davali do znanja da joj se neće pridružiti.
Nekoliko minuta kasnije muškarac je preminuo. Vidjela sam da su u trenutku kada je njegova duša lebdjela nad zemljom, svi zli duhovi skočili na nju, razderali je, poput divljih životinja, vukova, pasa, trgajući svoj plijen. Odjednom, anđeo je stao ispred njih i podignutom rukom zapovjedio: „Stanite! Pustiti ga da ode. Prvo, on mora stati pred Božje prijestolje radi presude. ”
Neki su ljudi počeli očajnički, čak i histerično, plakati za pokojnikom. Shvatila sam razliku između takvog odlaska i situacije kada se opraštamo od duše koja odlazi u miru i uzda se u Božje milosrđe.
