Vidioc Jakov: Gospa u Međugorju nam pokazuje kako zaslužiti Kraljevstvo vječnog života
Ono što se događa u Međugorju Božji je plan. Bog je tako htio.
Što da radimo? Odgovorite na ovaj Božji poziv. Gospa često kaže u svojim porukama: “Draga djeco, otvorite Mi svoja srca”. Otvorimo li svoja srca Gospi i Gospodinu svatko će od nas razumjeti zašto Gospa dolazi ovdje. Razumjet ćemo Gospu i primiti te u svoje srce kao svoju Majku. Ona dolazi jer je Majka svih nas, jer nas sve ljubi i želi nam pokazati put koji nas vodi do mira, spasenja i radosti. Taj put možemo pronaći samo u Njezinom Sinu Isusu Kristu. To je jedini razlog zašto se Gospa tako dugo ukazuje ovdje u Međugorju.
Kad su počela ukazanja imao sam deset godina. Ja sam najmlađi od šest vidioca. Prije ukazanja moj je život bio život normalnog djeteta. Živio sam jednostavnu vjeru. Desetogodišnjak nema veliko iskustvo vjere. Radi ono što ga roditelji uče. Roditelji su me učili da Bog i Gospa postoje. Naučili su me kako biti dobar, ići na svetu misu, moliti. Svaku smo večer molili s obitelji, ali nikada nisam tražio dar da vidim Gospu. Nisam ni znao da se Gospa može pojaviti među nama. Znao sam da Bog i Gospa postoje, ali za mene su bili na nebu i mogao sam samo moliti.
Ali sve se promijenilo 25. lipnja 1981. To bio najljepši dan u mom životu. To je dan kada mi je Bog dao veliku milost vidjeti Gospu. S velikom radošću i ganućem sjećam se tog prvog susreta. Prvi put kad smo se popeli na brdo i kleknuli pred Gospu doživio sam neizmjernu radost i mir u srcu. Prvi put sam probao Ljubav Gospinu. Vidio sam ovu ljubav u njezinim očima i osjetio sam je u svom srcu. Bio je to prvi trenutak kada sam Gospu doživio kao svoju Majku i volio sam je kao takvu. Nakon ovog prvog susreta ostali smo u molitvi. Iako smo bili djeca, shvatili smo da smo dobili nešto veliko. Shvatili smo da od tog trenutka počinje novi život s velikom odgovornošću.
Pitali smo se kako možemo ići dalje i ispuniti sve Gospine zahtjeve. Ta su nam se pitanja neprestano motala po glavi sve dok nam Gospa nije poručila: “Draga djeco, samo Mi otvorite svoje srce. Ostalo ću učiniti sama.” Tako sam shvatio da ja kao dječak ne mogu puno učiniti, ali mogu reći svoje „Da“ Gospi i Isusu Kristu i mogu dati svoj život u Njihove ruke. Nakon toga za mene je počeo novi život. Nikada ne mogu dovoljno zahvaliti za primljeni dar. Ali najveći dar bio je upoznati Isusa kroz Gospu.
Kao što sam već rekao, razlog zašto Gospa dolazi već 34 godine je da nas vodi Isusu i to čini molitvom, obraćenjem, mirom, postom i svetom misom. Gospa nas je više puta pozivala u svojim porukama na molitvu. Bilo je poruka u kojima je rekla samo tri riječi: “Molite, molite, molite”. Svaki put kad nas pozove na molitvu govori nam da to činimo srcem. Gospa nam govori da otvorimo svoja srca kako bismo iskusili radost i mir molitve. Nitko nije prisiljen moliti, jer Gospa nam nikada nije rekla “morate”. Ali ona nas poziva.
Svako naše srce mora osjećati potrebu za molitvom. Molitva mora postati naša svakodnevna hrana. Kada molimo srcem, dobivamo odgovor na sve što tražimo u svom životu. Stoga vas pozivam: započnite istinsko hodočašće ovdje u Međugorju i očistite svoje srce od grijeha. Prvo što trebamo učiniti je ispovjediti se. Tako da možemo započeti hodočašće čista srca. Samo čista srca možemo dočekati i živjeti ono na što nas Gospa poziva svih ovih godina. Hodočasnici me često pitaju što je molitva srcem. Nitko ne može objasniti što je to. Znam da je to dar koji Bog želi dati svima. Međutim, da bih ga dobio, moram ga tražiti i dočekati.
Dođite ovdje na nekoliko dana u Međugorje i čujte razna svjedočanstva. Jako je lijepo, ali ono što je najljepše je dopustiti Bogu da govori u našim srcima. To znači biti sam u tišini i razgovarati s njim. Tražimo dar otvaranja srca njemu i molitve s radošću. Gospa nas često poziva da molimo u svojim obiteljima i da Boga stavimo na prvo mjesto, jer je rekla da ništa ne može ujediniti obitelj kao zajednička molitva. Ako je Bog na prvom mjestu, svaka naša obitelj postaje sveta. Moramo biti primjer svojoj djeci. I ja sam otac troje djece.
Shvaćam da je dijete dijete Božje i ja kao roditelj imam veliku odgovornost prema djeci. Uvijek se sjetim riječi pok. oca Slavka Barbarića koji je rekao: „Vi roditelji morate staviti u srca svoje djece kada su korijeni vjere mali. Čak i ako se ova djeca okrenu od Boga prije ili kasnije će se vratiti, jer ono što si im dao ostaje u njihovim srcima.” Svaki roditelj ima odgovornosti. Mi roditelji griješimo, jer svojoj djeci dajemo mnoge materijalne stvari, a možda i ne provodimo vrijeme s njima. Možda je u tom trenutku dijete sretno, ali ono što je najvažnije i potrebno je mir i ljubav u obitelji. Vidjeti Boga na prvom mjestu u obitelji.
U mnogim porukama Gospa nas poziva na post. Mnogi se ljudi pitaju: “Zašto postiti?” Imamo odgovor. Gospa nam je rekla: “Draga djeco, molitvom i postom možete sve postići. Možete čak i zaustaviti ratove. “ Često vidim hodočasnike koji dolaze ovamo u Međugorje s mnogo pitanja i tražeći mnoge milosti. Idu na mnoga mjesta i pitaju što im je činiti. Ali Gospa nam govori da molitvom i postom možemo sve postići, a možemo i zaustaviti ratove. Moramo to početi činiti. Gospa kaže: “Postite s ljubavlju u tišini”.
Potreban nam je post. Zaboravljamo sve što nam je Bog dao, a zaboravljamo i sve one ljude koji umiru od gladi u svijetu. Uvijek tražimo od Boga više. Tražimo stvari koje nisu potrebne. Gospa u poruci kaže: “Draga djeco, imate mnogo toga i činite mnogo toga, ali bez Božjeg blagoslova”. Stvarno je tako. Svatko od nas može misliti da ima puno, da je sretan, ali ako Boga ne stavim na prvo mjesto u svom životu i ako nemam Njegov blagoslov, nemam ništa. Nisam sretna i nikada neću biti.
U Međugorje se ne dolazi radi šest vidioca. Nitko od nas nije svet. Mi smo ljudi poput vas. Želimo i hoćemo biti sveci. I mi smo pozvani na svetost, ali smo kao i svi vi. Nemojte dolaziti ovamo u Međugorje tražeći neki znak, poput okretanja sunca. Čak i za vrijeme svete mise ponekad vidim hodočasnike kako bulje u sunce tražeći znak. Ali najveći znak koji nam je Bog ostavio je u svetoj misi, Isus na zemlji. Najveći znak koji možete doživjeti ovdje u Međugorju je da promijenite svoj život. Obraćenje. Važno je započeti novi život s Gospom i s Bogom.
Često me hodočasnici pitaju: “Kako izgleda Gospa?” Vidim je kao normalnu osobu. Kao što vas sada sve vidim. Gospa ima sivu haljinu, bijeli veo, plave oči, crnu kosu. To je ono što se može izraziti našim riječima. Ostalo je teško izraziti. Doživljavam ljepotu Gospe tijekom ukazanja u svom srcu. Sjećam se da smo je kao male pitali: “Kako je moguće da si tako lijepa?” Nasmiješena je odgovorila: “Draga djeco, lijepa sam jer volim”. Da biste bili lijepi, i vi morate voljeti.”
Hodočasnici ovdje u Međugorju žele saznati nešto o tajnama. Kada razmišljamo o tajnama, odmah zamišljamo loše stvari kao što su katastrofe ili ratovi, ali moramo slijediti ono što Gospa kaže: „Ne razmišljajte o tajnama, nego molite“. Najveća tajna u našem životu mora biti da uvijek budemo spremni pojaviti se pred Bogom. Bog nas može pozvati kad god želi. Ne znamo kada. Jesmo li spremni izaći pred Njega? Ovo je sjajno pitanje. Kad se ujutro probudim i vidim da sam živ i ovdje na zemlji, moje prve riječi su hvala. Zahvaljujem Bogu na daru što sam još ovdje na zemlji, jer to je nova prilika da postanemo bolji, da zaslužimo Kraljevstvo života vječnoga.
