Velika srijeda – Duhovna priprava i promišljanje o Kristovoj muci i smrt na križu
Velika srijeda – Duhovna priprava i promišljanje o Kristovoj muci i smrt na križu Crkva od svojih početaka na različite načine iskazuje kult i poštovanje prema otajstvima koja joj je Krist predao. Kroz povijest su ti načini slavljenja kršćanskih otajstava nazvani liturgija.
Liturgija je djelatnost Crkve kojom se Bog veliča i ljudi posvećuju, a sastoji se od raznih molitava, pokreta, gesta, pobožnih vježbi i, možda najvažnijeg dijela, pjesme i glazbe, bez koje niti jedan liturgijski čin nema svoju puninu.
U rimskoj liturgiji, koja je danas prisutna u cijeloj Katoličkoj Crkvi, službeno odobreno pjevanje jest gregorijansko koje uvijek, uz jednake uvjete, ima prvo mjesto u liturgiji.
Od davnine se u Crkvi kad je Velika srijeda pjevaju Lamentacije Jeremije proroka. Ljepota poznatih Jeremijinih lamentacija, koja i u naše liturgiji nesklono vrijeme, kad dođe Veliki tjedan, brojne vjernike privlači u katoličke crkve, prema riječima filozofa Ernesta Helloa ima ovo, duboko značenje:
“Ova je Jeremijina lamentacija osobito svečana jer se ponavlja ista tužaljka. Poput voda oceanskih, Jeremijine suze mogu napuniti naše poglede, a da ih ne umori. Moglo bi se pomisliti kako ovaj ocean duboke vode zbog svoje veličine prouzrokuje monotoniju. Zbiva se protivno.
U oceanskim vodama je, kao i u suzama Jeremijinim, skrivena tajna da njihova druga mladost dolazi iz njihove dubine. Ono što probija kroz Jeremijinu lamentaciju jest nada jer ove suze dolaze od Boga: u dubini ovih očajavanja bljeskaju odsjevi Slavlja.”
