Trebamo li se bojati Boga? Što o tome kaže papa Franjo?
Strah Božji je dar Duha Svetog kojim postajemo uvjereni, oduševljeni kršćani koji se ne pokoravaju Gospodinu iz straha, već zato jer su ganuti i osvojeni njegovom ljubavlju, kaže papa Franjo. Što onda znači imati strah pred Bogom?
Jedan od darova Duha Svetoga je: strah Božji – jedan od najviše zbunjujućih darova koje smo mogli dobiti. Na prvi pogled čini se kao da se trebamo bojati Boga jer je, kao neki nepravedan gospodar, spreman udariti na svog slugu ako ovaj učini nešto loše.
Možda je nekom zanimljivo Boga vidjeti kao Zeusa koji sjedi na svom visokom prijestolju, gleda nas odozgo i čeka priliku da svojim gromom ošine grešnika. U tom kontekstu, živjeti u strahu od Boga znači stalno se udaljavati od Boga bojeći se njegove srdžbe. To nije ono što Crkva misli kad govori o “strahu Gospodnjem”, prenosi Aleteia.
Što znači imati strah pred Bogom?
O sedmom daru Duha Svetoga, “strahu Božjem” razmišljao je Papa Franjo tijekom opće audijencije u lipnju 2014. objašnjavajući pravo značenje ove fraze:
“Znamo dobro da je Bog otac i da nas ljubi i želi naše spasenje, i uvijek oprašta, uvijek! Zato nema razloga da ga se bojimo! Strah Božji je, naprotiv, dar Duha Svetoga koji nas podsjeća koliko smo mali pred Bogom i njegovom ljubavlju i da je za naše dobro prepustiti mu se s poniznošću, poštovanjem i pouzdanjem u njegove ruke. To je strah Božji: to prepuštanje dobroti našeg Oca koji nas toliko voli!”
Strah Božji ne čini od nas bojažljive, pokorne kršćane, već rađa u nama hrabrost i snagu!
To što se bojimo Boga donosi više štete nego dobra i nije ono o čemu Crkva govori, a riječ je o prepoznavanju neizmjernosti Božje ljubavi i dobrote. Možda se čini da je to u suprotnosti s frazom “strah Božji”, ali papa Franjo pojašnjava kako strah Božji poprima oblik poučljivosti i zahvalnosti:
“Duh Sveti daje da se osjećamo takvima kakvi zapravo jesmo, to jest malenima, da zauzmemo stav – koji Isus toliko preporučuje u Evanđelju – onoga koji sve svoje brige i očekivanja stavlja u Boga i osjeća se obavijenim i poduprtim njegovom toplinom i njegovom zaštitom, upravo poput djeteta sa svojim ocem. To nam pomaže dobro shvatiti kako strah Božji u nama poprima oblik poučljivosti, zahvalnosti i hvale, ispunjavajući naše srce nadom.”
To je dar kojim postajemo uvjereni, oduševljeni kršćani koji se ne pokoravaju Gospodinu iz straha, već zato jer su ganuti i osvojeni njegovom ljubavlju!
Strah Božji otvara srca, zahvaljujući njemu postajemo svjesni da je sve dar milosti, kaže Papa i naglašava kako je naša prava snaga u tome da pustimo Ocu neka na nas izlije svoju dobrotu i milosrđe:
“Moramo otvoriti srce da Božja dobrota i milosrđe dođu u nas, da opraštanje, milosrđe, dobrota, milovanja Oca dođu u nas. Jer mi smo neizmjerno ljubljena djeca. Slijediti Gospodina s poniznošću, poučljivošću i poslušnošću jer nas prožima strah Božji ne znači činiti to bezvoljno i pasivno, pa čak i s tugom u srcu, već s divljenjem i radošću, radošću djeteta koji prepoznaje da mu Otac pomaže i da ga ljubi. Strah Božji, dakle, ne čini od nas bojažljive, pokorne kršćane, već rađa u nama hrabrost i snagu! To je dar kojim postajemo uvjereni, oduševljeni kršćani koji se ne pokoravaju Gospodinu iz straha, već zato jer su ganuti i osvojeni njegovom ljubavlju.”
www.medjugorje-news.com/hkm.hr
