Torinsko platno nije krivotvoreno
Nacionalna agencija za nove tehnologije, ENEA , Energy and Sustainable Economic Development (Energija i održivi ekonomski razvoj, op.prev.), je objavila izvješće o petogodišnjim pokusima provedenim u ENEA centru u Frascatiju na „ bojama lanenog tkanja poput platna uz pomoć ultraljubičastog zračenja“. Jednostavno rečeno: pokušali smo shvatiti kako je na Torinsko platno otisnuta slika koja je tako posebna i postavlja veliki i vrlo radikalni izazov „identificirati fizikalne i kemijske procese koji mogu generirati boju sličnu onoj sa slike na Platnu“.
Znanstvenici (Di Lazzaro, Murra, Santoni, Nichelatti i Baldacchini) su započeli rad od posljednjeg, i jedinog, interdisciplinarnog ispitivanja platna, koje su 1978. dovršili američki znanstvenici iz STURP-a (Shroud of Turin Research Project) (Istraživački projekt na Torinskom platnu, op.prev.) ENEA-ino izvješće vrlo odlučno odbacuje mogućnost da bi Torinsko platno moglo biti djelo srednjovjekovnog krivotvoritelja.
Izviješće kaže: „ Dvostruka slika (sprijeda i straga) bičevanog i raspetog čovjeka, jedva vidljiva na tkanini Torinskog platna ima mnoge fizikalne i kemijske karakteristike koje su tako posebne, da bi bojanje identično u svim njegovim aspektima bilo nemoguće napraviti i danas u laboratoriju, kako navode brojni članci nabrojani u referencama. Nemogućnost da se ponovi slika na Platnu, čini nemogućim formulirati pouzdanu hipotezu o tome kako je slika načinjena. Zapravo, današnja Znanost još uvijek nije u stanju objasniti kako je slika tijela nastala na tkanini Platna. U STURP-ovoj analizi, znanstvenici nisu pronašli značajne količine pigmenta (boje, farbe), niti tragova dizajna. Rezultatima brojnih mjerenja, STURP-ovi istraživači su zaključili da slika tijela nije naslikana ili otisnuta, niti je dobivena zagrijavanjem.
Ostale važne informacije dobivene STURP-ovim mjerenjima su sljedeće: krv je ljudska, i nema obrisa ispod mrlja krvi; boja pod nagibom sadrži trodimenzionalne informacije o tijelu; površinske boje potječu iz nepoznatog procesa koji je izazvao oksidaciju, dehidraciju i konjugaciju u strukturi celuloze platna.
Neki znanstvenici su uspjeli dobiti slike slične pojave onoj na Platnu, ali nitko nije uspio simultano reproducirati sve mikroskopske i makroskopske karakteristike. „U tom smislu, podrijetlo slike na Platnu je još nepoznato. To spada u „misterij Platna“. Bez obzira na starost Platna (bilo da je srednjovjekovno (1260. – 1390.), što se pokazalo kontroverznom metodom radioaktivnim ugljikom, ili da je starije, što su pokazala druga istraživanja), i bez obzira na stvarnu važnost kontroverznih povijesnih dokumenata o postojanju Platna prije 1260. godine, najvažnije pitanje, „pitanje nad pitanjima“ ostaje isto: kako se slika tijela pojavila na Platnu?“
Znanstvenici pišu o dva moguća načina na koja je Platno bilo omotano oko tijela: smješteno iznad i ispod u nepotpunom kontaktu s cijelim tijelom, ili pritisnuto na tijelo i učvršćeno da bude u kontaktu sa skoro cijelom površinom tijela. „Prvi način podupire činjenica o točnom odnosu između intenziteta slike i udaljenosti između tijela i platna. Čak što više, na slici također vidimo i dijelove tijela koji nisu u kontaktu s platnom. Drugi način je manje vjerojatan jer nedostaju tipične geometrijske deformacije trodimenzionalnog tijela koje je u kontaktu s dvodimenzionalnim platnom. Također, nema otiska kukova. Sukladno tome, zaključujemo da slika nije formirana kontaktom između platna i tijela.“
„Nema obrisa ispod mrlja krvi i one sve imaju pravilno definirane rubove, pa se može zaključiti da tijelo nije micano od plahte. „Nema znakova truljenja blizu otvora koje se obično pojavljuje oko 40 sati nakon smrti. Sukladno tome, slika nije rezultat plinova truljenja i tijelo nije bilo u plahti više od dva dana.“
Jedna od pretpostavki o stvaranju slike je bila vezana i uz jedan oblik elektromagnetske energije. U prvom pokušaju reproduciranja lica na Platnu radijacijom upotrijebljen je CO2 laser koji je na tkanini proizveo sliku koja je slična na makroskopskom nivou. Ali, mikroskopska analiza je pokazala preduboko bojanje i mnogo spaljenih vlakana tkanine, što nije u skladu sa slikom Platna. Rezultati ENEA tima „pokazuju da kratki i intenzivni snopovi vakuumskog ultraljubičastog zračenja mogu obojiti tkaninu platna tako da reproduciraju mnoge neobične karakteristike slike tijela na Torinskom platnu, uključujući nijanse boje, površinsku boju vanjske tkanine i nedostatak fluorescencije.“
Ipak, ENEA znanstvenici upozoravaju da“ bi trebalo uzeti u obzir da ukupna snaga vakuumskog ultraljubičastog zračenja potrebnog za trenutno bojanje površine platna koja odgovara čovjeku prosječne visine, području površine tijela jednakoj 2000 MW/cm2 1700 cm2= 34 tisuće milijardi wata, čini nepraktičnim za reproducirati u današnje vrijeme cijelu sliku Platna koristeći jedan excimer laser, jer se ta snaga ne može proizvesti niti jednim vakuumskim ultraljubičastim izvorom svjetlosti do danas napravljenim (najjači koji je dostupan na tržištu postiže nekoliko milijardi wati).
Ipak, slika Platna „ima neke značajke koje još nismo u stanju reproducirati – oni priznaju – na primjer, nagib slike uzrokovan različitom koncentracijom žuto obojanih vlakana koja se izmjenjuju s neobojanim vlaknima.“ I oni upozoravaju: „ Nismo došli do zaključka, već samo sastavljamo dijelove fascinantne i složene znanstvene slagalice.“ Enigma slike Torinskog platna je još uvijek „izazov za inteligenciju“, kao što je to rekao Ivan Pavao II.
www.medjugorje-news.com/bitno.net
