Talijanski biskup ostao je šokiran kada mu je Gospin kip iz Međugorja proplakao u rukama
Talijanski biskup ostao je šokiran kada mu je Gospin kip iz Međugorja proplakao u rukama. Znanstvene analize suza s kipa Gospe su nevjerojatne
Priča je započela u rujnu 1994. kada je župnik sv. Augustina u Pantanu, don Pablo Martin otišao na hodočašće u Međugorje s namjerom da kupi kip Blažene Djevice za obitelj Gregori. Kako je poslije svjedočio, vodio ga je sveti Pio iz Pietrelcine, a poznati fratar kapucin rekao mu je da će “najljepši događaj u njegovu životu” biti rezultat ove odluke.
U isto vrijeme, duhovna kći poznatog egzorcista fra Gabriela Amortha obavijestila ga je da će “Marija plakati u Civitavecchiji” i da to “neće biti dobar znak za Italiju”. Tadašnji biskup Civitavecchije, monsinjor Girolamo Grillo u svom Dnevniku prepričava da mu je fra Amorth telefonirao 13. ožujka 1995. i predstavio mu ove podatke. Biskup mu nije vjerovao.
Suze plače u rukama sumnjičavog biskupa
Župnik je odnio kip koji je kupio obitelji Gregori. Dana 2. veljače 1995. godine u 16 sati i 20 minuta petogodišnja Jessica Gregori prvi je put vidjela suze krvi koje su potekle iz lijevog oka do srca Marije u vrtnoj špiljici – kapelici. Njezin otac Fabio uskoro je također bio na mjestu događaja jer je obitelj trebala krenuti na misu. Isti se fenomen dogodio sljedećih dana s ostalim svjedocima, ali biskup Grillo i dalje je bio sumnjičav. Kip je zaplakao još trinaest puta prije nego što je izvanredna milost promijenila biskupovo mišljenje. Dana 15. ožujka u 8:15 poslije mise u biskupskoj rezidenciji, njegova sestra Grazia izrazila je želju za molitvom ispred kipa prisjetivši se fra Amorthovih riječi. Biskup Grillo udovoljio je molbi i zajedno s još nekoliko prisutnih počeli su recitirati Salve Regina. Kad su došli do riječi: „Svrni, dakle, zagovornice naša, One svoje milostive oči na nas”, kip je počeo plakati suze krvi po četrnaesti put, a ovaj put u rukama samog biskupa. Biskup je malo reći bio šokiran događajem i čvrsto uvjeren u pravu prirodu događaja koji su se odvijali u njegovoj biskupiji. Odnio je kip u Rim dao ga na istraživanje dvoje različitih i odvojenih timova liječnika kako bi analizirali suze. Oba tima su se vratili s istim rezultatom: krv je bila od muškarca u srednjim tridesetima, ali je također otkrila snažne ženske karakteristike.
Također je nevjerojatno je da je profesor Umani Ronchi, glavni liječnik pravne medicine na Sveučilištu Sapienza, bio primoran, nadnaravnom milošću izjaviti šokantnu istinu, a to je da je s kipa tijekom ispitivanja izlazilo nadnaravno svjetlo. CAT skeniranja koja su izvela nekoliko agencija zajedno s Katoličkom crkvom također su dokazala da unutar kipa ne postoje skriveni uređaj ili mehanizmi koji bi mogli propustiti krv kroz njega.
Za one koji vjeruju u čudesni događaj – sada uključujući i biskupa – krv je bila krv Isusa Krista,a snažne ženske osobine objašnjive su jer Isus nije imao zemaljskog Oca, pa je sve stoga došlo od njegove Majke Marije.
Fra Amorth jedan od najpoznatijih egzorcista je kasnije svjedočio da ga je njegova duhovna kći u ljeto 1994. obavijestila o budućem čudesnom događaju, i da je također upozorila da će se Italija, ukoliko se ne učini puno molitve i pokore, suočiti s građanskim ratom i strašnim krvoprolićem. Tada je biskup Grillo povjerovoa i ocu Amorthu i također hitno zatražio od svih samostana i samostana u klauzuri da se gorljivo mole za zemlju.
Podršku dao i Ivan Pavao II.
Polemika i uzbuna oko kipa je postala takva da je državno odvjetništvo oduzelo kip za daljnje istrage, što je izazvalo galamu u javnosti i među vjernicima. U ovom se trenutku Vatikan uključio i pokazao opipljivu potporu obitelji Gregori. Papa Ivan Pavao II poslao je 10. travnja 1995. svog velikog prijatelja kardinala Andreja Mariju Deskura (kardinala koji je Papi ponudio svoje patnje od moždanog udara u zoru svog pontifikata) da obitelji pokloni kip koji je izradio isti čovjek koji je napravio original kipa. Riječ je Hrvatu – Stjepanu Vlahi.
Bio je to osobni dar Svetog Oca obitelji no ubrzo je i on, neobjašnjivo, počeo ispuštati mirisno ulje na liturgijske blagdane, godišnjicu Gospinih suza, a također i u mnogim drugim prilikama kad bi jednostavni hodočasnici zazivali pomoć Marije iz Civitavecchije. Kip je također zaplakao ljudske suze 2. travnja 2005., na dan kad je sv.Ivan Pavao II napustio ovu Zemlju prema Nebu i 31. ožujka 2006., i kada je biskup Grillo osobno svjedočio plaču i javno ga svjedočio.
Ukazanja
No, to nije sve.
Koliko god su ovi događaji bili nevjerojatni u proljeće 1995. godine, bili su tek početak božanskog poziva na pokajanje, jer su Fabio, njegova supruga Annamaria, Jessica i njihovo najmlađe dijete u vrijeme David počeli doživljavati ukazanja Djevice, i Isusa. Počevši od 2. srpnja i završavajući 17. svibnja 1996., dane su 93 javne poruke na niz tema. Jasno je da je Gospina namjera bila skrenuti pozornost na vitalnu važnost kršćanske obitelji postupnim uključivanjem svih članova obitelji u ove mistične događaje. Međutim, kad su biskupu Grillu stigle vijesti o tim novim tvrdnjama, vratio se njegov stari skepticizam. Ispitao je Jessicu u rujnu 1995. optužujući je za laž, ali mlada je djevojka ostala postojana, čak mu je na drugom sastanku rekla da joj je Blažena Djevica rekla da “on ima kameno srce”. U ovom je trenutku biskup stavio Jessicu na kušnju. Zamolio ju je da navede činjenicu o njemu koju je samo on znao. Kasnije se vratila s ne jednom, već nekoliko činjenica koje se tiču njegove osobe. Jasno zadivljen zapanjujućim i istinitim detaljima, biskup se razbolio, ali od tog trenutka sve sumnje su nestale i on je postao velika podrška planovima Blažene Djevice za Civitavecchia i obitelj Gregori.
Poruke: Sotona preuzima čovječanstvo
Ako pogledamo same poruke, one nam omogućuju da shvatimo razlog krvavih suza. One na proročki način upozoravaju da je Crkva u opasnosti kao i čovječanstvo. Apokaliptično, u pravom smislu riječi Gospa upozorava na otpadništvo od prave vjere, sotonski napad na obitelj, opasnosti od trećeg svjetskog rata, važnost pobožnosti Bezgrješnom Srcu Marijinu i upozorenje da se proročka vizija treće tajne Fatime počela razvijati krajem drugog tisućljeća. Međutim, Gospa također govori o nadolazećoj konačnoj pobjedi nad zlom s Gospodinovim povratkom u slavi.
U pogledu “velikog otpadništva” od istinske Vjere kakvu je Gospa opisala, oštro je ovo upozorenje: “Djeco, Crkva je ušla u razdoblje velikog iskušenja i kod mnogih od vas će vjera postati nestabilna.” Drugom prilikom čitamo: „Sotona preuzima čitavo čovječanstvo i sada pokušava uništiti Crkvu Božju putem mnogih svećenika. Ne dopustite! Pomozi Svetom Ocu! U Rimu se mrak sve više spušta na Stijenu koju vam je ostavio moj Sin Isus na kojoj možete graditi, obrazovati i duhovno odgajati svoju djecu.”
Blažena Djevica moli također moli za jedinstvo u Crkvi kroz poslušnost svim biskupima i papi. “Njegova snaga (Pape) potvrđuje da je prava evanđeoska istina samo u Isusovoj Crkvi koja je povjerena Papi i svim biskupima koji su mu ujedinjeni u posluhu.” Biskupi su također pozvani da se “vrate u jedno srce puno istinske vjere i poniznosti”.
Za obitelj Gregori središnja poruka koja se daje kroz razne natprirodne znakove odnosi se na uništavanje braka i obitelji. Primjerice, Gospa se predstavila kao „Kraljica Crkve i Kraljica obitelji“; poruke govore o “djelima ljubavi” unutar obitelji koja “spašavaju duše od Sotone”. Krunica se promovira kao sredstvo da se porazi Đavao. Dana 16. srpnja 1996. Blažena Djevica izjavila je „Sotona želi uništiti obitelj“. Jessica je više osjećala poziv na brak, nego na posvećeni život, upravo zato što joj je Volja Božja trebala svjedočiti ljepotu braka u vremenu kada ga zle sile žele uništiti.”
Plodovi
Godine 2005. na desetu obljetnicu krvavih suza s kipa iz Međugorja, tamošnji biskup Girolamom Grillom govori: Stablo se prepoznaje po plodovima”.
Upitan za plodove tih proteklih 10 godina biskup odgovara: ‘Od toga vremena hodočašćenja ne samo da nisu jenjala, nego je milosno mjesto očišćeno od svih senzacionalističkih natruha i radoznalosti. Ljudi koji dolaze u Pantano imaju u sebi silnu želju za promjenom, za obraćenjem. U prilog tomu govori da sam morao staviti na trajno raspolaganje vjernicima petoricu ispovjednika. Oni su mi pripovijedali kako su nebrojene ljude pomirili s Bogom, ljude koji su godinama bili daleko od vjere. Nerijetko su imali pred sobom i raskajane ubojice. Više od tisuću obitelji koje su se raspale zbog rastave ili odvojena života ponovno su se našle zajedno, a to je danas sve drugo samo ne redovita stvar. Mnogim ženama ispunjena je žudnja za majčinstvom, postale su majke. I nakon toga dolaze ovdje želeći upravo tu krstiti svoje dijete. I napokon, mnogi su zaželjeli sakrament krštenja, čak i muslimani.’
