Svjedočanstvo Zlatka Dalića na Mladifestu: Nemojte se bojati svjedočiti svoju vjeru, jer Bog je tu, i neće nas ostaviti!
”Puno puta sam bez straha i bojazni rekao da sam vjernik, katolik i da za sve što sam napravio u životu zahvaljujem dragom Bogu i svojoj obitelji. Zato se nemojte bojati svjedočiti svoju vjeru, jer Bog je tu. Kad god dođete pred neku prepreku, pred zid, Bog je tu i neće nas ostaviti”, poručio je mladima na početku svoga svjedočanstva na 34. Mladifestu izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić.
Govorio je o svom odrastanju u rodnom Livnu uz samostan na Gorici naglašavajući kako su mu prvi susjedi bili franjevci.
”Majka mi je usadila vjeru i ponio sam je od kuće kada sam otišao kao 16-godišnjak sa svojim ambicijama da nešto u životu napravim. Imao sam cilj da se vratim kao pobjednik i to sam ostvario 2018. godine kada sam u Livno došao kao viceprvak svijeta. Sve je to lijepo i sjajno, ali je moj put bio pun izazova, zahtjeva, iskušenja. Uspio sam nešto postići u životu. Iskreno nisam očekivao da ću napraviti ovako velike stvari, velike rezultate, ali Bog mi je dao šansu da napravim taj uspjeh i zato je moja poruka mladim ljudima: Nikada nemojte odustati, svaka se prepreka da riješiti. Morate vjerovati, morate imati svoj cilj u životu i tome težiti. Ne odustajte. Uvijek postoji nada”, poručio je Dalić desecima tisuća okupljenih na ovoj duhovnoj obnovi u Međugorju.
Kazao je i kako mu je vjera uvijek pomagala da iziđe iz teških trenutaka u kojima je bio.
”Bilo je trenutaka kada čovjek zaluta, ali bitno je vratiti se na pravi put i učiti na svojim greškama. Bitno je više pažnje pokloniti obitelji i roditeljima koji su nam dali život, budućnost i sve što imamo, a mladi kakvi smo bili idemo za nekim našim ambicijama, ciljevima te zaboravimo na roditelje. Mislimo da je dovoljno nazvati telefonom i pitati: Kako si? Nikad nemojte zaboraviti svoje roditelje. Oni su najvažniji, jednom kad odu bit će vam žao. Ne zaboravite svoje roditelji” još je jedna od Dalićevih poruka mladima, ali je istaknuo i snažnu podršku svoje obitelju – supruge i djece, kojima je također zahvalio, a supruga ga je pratila i dok je svjedočio mladima u Međugorju.
Svima iz BiH, Hrvatske, Europe cijelog svijeta zahvalio je na ljubavi koju daju hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, a nakon toga izbornika Dalića intervjuirao je najbolji nogometaš među fratrima, međugorski župni vikar fra Ivan Hrkać. Razgovor su počeli o Dalićevim prvim susjedima u Livnu – franjevcima, piše Radio Mir Međugorje
”Svakodnevno prisustvo Crkve u mom životu me je odvelo na pravi put”, kazao je Dalić, a na svoj samostalni, ispostavit će se kasnije i pravi put krenuo je sa 16 godina.
”Najteži trenuci su kad treba otići od kuće i ostvarivati svoje ciljeve i onda mi koji smo rođeni u malim mjestima dolazimo u veliki grad, dolazimo u iskušenja u tim gradovima punim izazova i tu treba pokazati svoju snagu i karakter. Svi ti mladi ljudi moraju znati da roditelji strepe nad njima, da su im omogućili da odu i zato ih ne smiju razočarati. Takav je slučaj bio i kod mene.”
”Čovjek se uvijek mora na nekoga osloniti, obitelj, prijatelje… Nije lako sam nešto napraviti. Stalno govorim o prijateljstvu, zajedništvu… Velika je podrška kad uz sebe imaš prijatelja koji ti može dati savjet i pomoći. Velika je podrška kada imaš Isusa uz sebe. Danas oko sebe možemo sve uništiti. Ostati bez prijatelja, ali veliki je trud okupiti ljude oko sebe i sačuvati obitelj i prijatelje. U današnje vrijeme to je jako teško, ali na tome treba raditi i čuvati ljude oko sebe, jer sve se to da brzo uništiti.”
”Prije hrvatske reprezentacije bio sam trener 12 godina, 2010. godine otišao sam u drugu kulturu, u drugi svijet, u Saudijsku Arabiju da bih sebe učinio boljim, izgradio se kao trener i osigurao egzistenciju obitelji. Kada sam dobio poziv za izbornika nisam dvojio. To je bio moj životni cilj, moj san. Svima nama trenerima je cilj biti izbornik svoje reprezentacije. Tada je reprezentacija imala loš rezultat i bila je loša atmosfera. Nisam razmišljao o tim lošim stvarima, vjerovao sam da možemo i tako se postavio. Pobijedili smo prvu utakmicu u Ukrajini 2:0 i tu je krenula naša povijest. Nisam očekivao da ćemo osvojiti tri medalje na tri velika natjecanja, ali zaslužili smo ih i osvojili.
Ima i važnijih stvari od tih medalja, a to je da smo se 2018. godine ujedinili, da su djeca ponovno počela nositi hrvatske dresove. Taj dobitak da je Hrvatska osjetila nacionalni naboj, identitet, da se vratilo zajedništvo je važnije od medalje.”
”Nema uspona bez pada, ali tada moramo ostati jaki. Hrvatska je s manje od četiri milijuna stanovnika postala druga i treća na svijetu, a naši nogometaši pokazali su da mali mogu biti veliki, da ništa u životu nije nemoguće. Jesmo mala zemlja, ali imamo velike snove. Oni su svojom igrom kupili cijeli svijet. Hrvatska reprezentacija živi zajedništvo, ljubav, emocije, domoljublje, vjeru… I zato su, uz svoj talent i kvalitetu, napravili rezultat. Oni su primjer da se u životu sve može napraviti ako si ustrajan, da će rezultat doći… Doći će i pad, ali treba ustati i vjerovati. Svoj ego smo stavili po strani.”
”Ponavljam te riječi i stalno ih ističem, jer svima vama koji ste ovdje one su jako bitne. Rekao sam što znači obitelj, što znači podrška… Ali u mom svakodnevnom govoru nije bila prisutna riječ poniznost. Tek mi je u glavu došla nakon pobjede nad Argentinom, kada sam rekao da moramo ostati ponizni. Ako smo ponizni ne znači da klečimo pred drugima, klečimo samo pred Bogom, ali ne smijemo dopustili da nas prebaci, da mislimo da smo najbolji, onda je to početak kraja. Biti ponizan ne znači biti slab, to znači vjerovati u sebe, a nikoga ne podcjenjivati. Hrvatska reprezentacija je ovako uspješna jer je ponizna.”
”I prije sam često dolazio u Međugorje, bio na molitvi, bio na misama, penjao se na Brdo, na mjesto ukazanja. To mi je bilo dirljivo, taj mir, snaga, duhovna obnova… Nakon jedne utakmice sam odlučio da ću ići pješice u Međugorje, ne da molim nego da zahvalim za sav blagoslov koji sam dobio kroz karijeru i koji mi je dragi Bog omogućio. I kad sam došao ispred crkve nakon tri dana osjećao sam takvu sreću, takav ponos, takav mir da ne mogu opisati. Imao sam malu ozljedu i mislio sam da neću izdržati, ali dragi Bog bio je uz mene i, ako Bog da, opet ću ove godine doći pješke u Međugorje da zahvalim Majci Božjoj za svaki blagoslov koji daje.”
”Krunica mi znači jako puno. Uvijek je uz mene. Osjećam veću sigurnost i mir kad je uz mene. U onim trenucima utakmice kad djelujem mirno i bezbrižno nije baš tako, ali moram sačuvati mir da bih mogao donositi odluke. Sve pripremimo za utakmicu, ali kada počne kažem: ‘U Tebe se Gospodine uzdam’. Kad je teška situacija ruka mi je u džepu, stisnem krunicu i znam da će biti sve dobro. Svaki dan sam u molitvi, svaki dan se zahvalim Bogu. Trebamo svi tako činiti. Ne bojte se svjedočiti vjeru. Mi smo ljudi koji nikome ništa ne namećemo, samo cijenimo svoje, ali poštujemo i sve drugo.”
”Vjerujte, nikad ne odustajte! Mladi ljudi, stavite pred sebe jedan cilj i imajte svoj san, za tim snom idite i on će se ostvariti. Da bi se ostvario morate vrijedno raditi, pošteno raditi, morate vjerovati, morate biti ustrajni, morate biti ponizni, morate poštovati sve oko sebe, i On će nas nagraditi za ono što radimo. Svatko od nas ima svoju misiju u životu. Moja misija je da s hrvatskom nogometnom reprezentacijom napravimo najbolje što je moguće i u sportskom i svakom drugom smislu, da propagiramo vjeru, da govorimo što živimo, kako živimo…
Svima vama želim da ostvarite svoje ciljeve u životu, svoje snove, svoje ambicije, da idete za tim ambicijama. Neka vas dragi Bog nagradi, a da po završetku ovoga Mladifesta se sretno vratite svojim kućama, da iz Međugorje ponesete mir i poštovanje te da vaša vjera bude još jača, još čvršća u ovom svijetu koji je pun iskušenja, u ovom svijetu koji želi sve naopako, sve krivo… Mi moramo biti ti koji ćemo stati iza naše vjere, koji se nećemo bojati vjeru propagirati, koji ćemo slobodno reći da vjerujemo u Boga, da smo katolici, da smo vjernici da je to naš put, naš život, naše opredjeljenje i da pokušamo na takav način živjeti i na takav način ostvariti svoje ciljeve i sve svoje ambicije.”
