Svjedočanstvo novog biskupa: Bio sam na umoru, ali sam s majkom pješke hodočastio Gospi koja me spasila
Svjedočanstvo novog biskupa: Bio sam na umoru, ali sam s majkom pješke hodočastio Gospi koja me spasila Ležao sam nepomično u zadnjoj klupi i čekao da predam Bogu dušu. Nakon nekoga vremena majka se vratila s osmijehom i rekla mi: ‘Ne boj se, sinko, bit će sve dobro!’ Novi hvarski biskup mons. Ranko Vidović dao je veliki intervju za Glas Koncila u kojem je po prvi puta posvjedočio kako mu je Gospin zagovor spasio život.
“Pokojna moja majka vjerovala je da će me Gospa izvući. Tako smo ona i ja hodočastili u župu Uznesenja Blažene Djevice Marije koja se nalazi u Gradcu u Hercegovini. Krenuli smo u zoru, lutali zaraslim putovima, ali majka je imala cilj – Gospa. Ja sam bio tada na umoru i nisam više imao snage, jedva sam hodao.
Majka je išla bosih nogu ispred mene, a ja sam išao za njom, onako teturajući, jedva sam se vukao jer su me već bili liječnici otpisali. Išli smo zaraslim putovima, a preko drača i trnja ja bih joj postavio svoju nogu da zgazi na nju i da može prijeći ubode drača i trnja. Zalutali smo preko tuđih ograda…”
“Došli smo tamo i zakasnili više od dva sata, dakle narod se već razišao, misa je bila završila, a crkva je bila otvorena. Kad smo stigli, legao sam u zadnju klupu jer više se nisam mogao kretati. Premda sam imao 14 godina, imao sam samo 28 kilograma jer sam imao čireve u trbušnoj šupljini. Majka je činila sve da me spasi. Kad smo došli u crkvu, majka je otišla do Gospina kipa, a ja sam ležao u zadnjoj klupi i čekao zadnje izdahe ovozemaljskoga života.
Pokojna majka je bosa, iza nje je desetak sati hodočašća, otišla je sama do Gospina kipa, do oltara, jer ja nisam mogao dalje. Ležao sam nepomično u zadnjoj klupi i čekao da predam Bogu dušu. Nakon nekoga vremena majka se vratila s osmijehom i rekla mi: ‘Ne boj se, sinko, bit će sve dobro!’
Na povratku mi je posvjedočila: kad je molila i dodirnula Gospin kip, ruka joj se doslovce oduzela, utrnula. Osjetila je Gospin znak da će sve biti dobro”, otkrio je biskup Vidović, dodavši kako je to jedan od razlog zašto je za biskupsko geslo uzeo evanđeoski redak: “Evo ti majke“.
“Rođen sam na prvu subotu u svibnju, u Gospinu mjesecu. Prvo sam naučio molitvu Gospi koju i dandanas molim: ‘Moja Gospe, Majko moja, ja sam sav Tvoj.’ Redovito molim krunicu svaki dan jer to mi je najbliži oblik pobožnosti. Uz to je sv. Ivan apostol zaštitnik naše obitelji. To promišljam u kontekstu kad je Isus s križa predao Majci svoga učenika. Taj ljubljeni Isusov učenik preuzeo je brigu o Majci i njegova ljubav je bila neizmjerna”, dodao je.
Mons. Ranko Vidović je od 2014. do biskupskog imenovanja služio kao župnik i upravitelj prasvetišta Gospe od otoka u Solinu. Tijekom tog vremena iz župe je izašlo šest duhovnih zvanja, četiri bogoslova i dvije redovnice.
Ističe kako je temelj svega molitva.
“Kad sam došao u prasvetište, nisam imao snage moliti, nego sam po nekoliko sati sjedio pred Gospinim likom i promatrao ga, jednostavno sam očekivao neki znak u kojem pravcu ići dalje. Onda mi se ukaže neki unutarnji glas da trebam rješavati probleme i krenuti dalje, a ne samo čekati. Tako sam krenuo u izgradnju crkve, okupljanje obitelji i mladih. Iz prasvetišta je šest duhovnih zvanja i tu sam se osvjedočio da se s Bogom može sve postići, ali mu treba vjerovati. Pogrješna su tumačenja da je duhovno zvanje bijeg od stvarnosti.
Upravo suprotno. Jasno, ako je čovjek prepušten Bogu i ako je na pravom tragu vjere Bogu. Navodim dva primjera vrlo uspješnih srednjoškolki koje su pošle u redovnice, i to tražeći radikalne redove, karmelićanke i benediktinke. Dakle, mladi traže radikalno kršćanstvo u kojem nema kompromisa, jednostavno traže Krista.”
“Imamo prekrasne mlade osobe, pune energije, pune ideja, ali treba ih slušati i usmjeravati pastoral prema njima. Isto je i s obiteljima. Zato kažem da svećenik mora imati ‘veliko uho’ za slušanje, a to se odnosi i na biskupsku službu u kojoj treba slušati svećenike, slušati narod”, zaključio je novi hvarski biskup za Glas Koncila.
