Rimski prvomučenici: Savršeni uzori vjernosti Bogu
Crkva se danas spominje sveti prvomučenika Rimske Crkve koji su mučeni i ubijeni za vrijeme Neronove vladavine. Zbog požara koji je Neron dao podmetnuti 64. godine u Rimu, nastalo je veliko nezadovoljstvo i povika na cara, a on je u strahu za svoju kožu, kao palikuće i uzrokovatelje požara prikazao kršćane. Time je gnjev Rimljana svalio na kršćane, te ih je davao vješati, raspinjati na križeve, mučiti u arenama i na različite načine ubijati.
Rimski povjesničar Tacit u svojim Analima (Ljetopisima), u 15. poglavlju, govori o “velikom broju” kršćana koji su tada bili stavljeni na muke. Jedne su od njih bacali pred divlje zvijeri, a drugi su gorjeli kao žive baklje u Neronovim vrtovima, dok se on sa svojim ulizicama zabavljao i iživljavao u razvratu.
O rimskim mučenicima u Neronovo doba piše koncem I. stoljeća sveti papa Klement I. u svojoj prekrasnoj poslanici Korinćanima. Evo izvatka iz te poslanice što govori o prvim junacima, mučenicima i svjedocima Rimske Crkve:
“Ostavimo se starih primjera, pristupimo najbližim boriocima! Uzmimo uzvišene primjere iz svojega doba! Zbog ljubomore i zavisti bijahu najvjerniji i najpravedniji stupovi Crkve progonjeni i sve do smrti su se borili. Stavimo sebi pred oči dobre apostole! Petar s nepravedna ljubomora ne podnese samo ovaj ili onaj jad nego svu silu nevolja, te tako po mučeničkoj smrti dođe na mjesto slave što ga ide. Po ljubomoru steče Pavao nagradu za svoju postojanost. Sedam je puta nosio okove, bježao i bio kamenovan. Posta propovjednikom na Istoku i na Zapadu i ubra uzvišenu slavu s vjere svoje. Cio je svijet on učio pravednosti, došao je Zapadu na granicu, pretrpio mučeničku smrt pred zapovjednikom tjelesne carske straže, rastao se sa svijetom, preselio se na sveto mjesto i postao nam tako najveći uzor postojanosti.
Tim ljudima što su proživjeli svet život pridošlo je veliko mnoštvo izabranika koji su zbog ljubomora bili zlostavljani mnogim mukama i mučenjima i postali su nam najljepšim primjerom. Zbog ljubomora progonstvo su pretrpjele žene Daneide i Dirka, pošto su podnijele teška i okrutna mučenja, dale se na čvrstu trku vjere te slabašne tijelom plemenitu nagradu primiše. Ljubomor otuđi mnoge duše žena od njihovih muževa i preinači riječ oca našega Adama: Ovo je kost od mojih kostiju i meso od mojega mesa. Ljubomor i svađa raskopaše velike gradove i istrijebiše brojne narode.”
Tom često upotrebljavanom riječju “ljubomor” sv. Klement vjerojatno cilja na Židove, koji su u Neronovo doba ljubomorni – ili bolje zavidni prema kršćanima – podjarili rimsku vlast protiv njih.
Štovanje se rimskih prvomučenika razvilo zajedno sa štovanjem apostolskih prvaka Petra i Pavla, koji su također bili žrtve istoga progonstva. To je štovanje u Rimu još i danas veoma živo, o čemu svjedoče jedna kapela i jedna župna crkva. Kapela maloga sjemeništa rimske biskupije posvećena je rimskim prvomučenicima, isto tako župna crkva na staroj Aurelijevoj cesti. Prva je podignuta g. 1933., a druga g. 1964. Mali sjemeništarci i budući pastiri Vječnoga grada mogu, doista, u rimskim prvomučenicima gledati savršene uzore vjernosti. Oni su izdržali i najteže muke, pokazali se vjernima i u najvećim kušnjama.
Pomolimo se: Gospodine, daj da nas kod tebe preporuči draga molitva mučenika i utvrdi u ispovijedanju tvoje istine.
O Kralju mučenika svih,
Što krunom slave kruniš njih:
Ti sve što zemlju prezreše,
U rajske dižeš krajeve
Dobrostivo nas pogledaj
I molitvu nam uslišaj,
Mi pobjednike slavimo,
Proštenje grijeha prosimo.
U njima ti pobjeđuješ;
Svjedoke svoje miluješ:
Pobijedi naše pakosti,
O djelitelju milosti.
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
I sad i vječnost čitavu. Amen.
