Sveti Rikard
Danas je sv. Rikard, biskup, kojeg se često prikazuje s kaležom podno nogu, kao uspomenu na događaj kad mu je tijekom mise kalež ispao iz ruku, a sadržaj se ipak nije prolio. Zanimljivo je da sv. Rikarda kao svoga zaštitnika zazivaju – kočijaši.
Vjerojatno zbog toga što je kao mladić neko vrijeme proveo na imanju svoga oca i tamo se često služio kočijom. Rođen je 1197. ili 1198. godine kao sin maloga posjednika. Rano je ostao bez roditelja, pa su ga sa sestrom i bratom preuzeli skrbnici. Osjetio je poziv za svećeništvo i u sebi gajio želju za daljnjim školovanjem.
U vrijeme slobodno od studija radio je različite poslove, jer je želio pomoći obiteljskom imanju i osigurati sredstva potrebna za dalje školovanje. U Bologni je studirao kanonsko pravo. Na Oxfordskom sveučilištu 1235. godine postao je rektorom.
Kad je njegov prijašnji profesor Edmund postao kenterberijski nadbiskup i engleski primas, sjetio se svoga vrijednoga đaka Rikarda i postavio ga za kancelara svoje nadbiskupije. Na samrti svoga nadbiskupa, odlučio je postati svećenik i stoga još dvije godine studirao teologiju. Zaređen je 1242., a dvije godine potom izabran je i za biskupa, čemu se protivio kralj Henrik III.
Papa Inocent IV. ostao je pri svojoj odluci i Rikarda posvetio za biskupa 1245. godine. Budući da kralj nije dopustio biskupu ulaz u njegov posjed, papa mu je zaprijetio izopćenjem, pa je Rikard ipak uspio ući u svoju biskupiju i početi upravljati njome. Zdušno je provodio crkvenu reformu i borio se za doličan život svećenika, posebice bolesnih i starih svećenika.
Rikard je umro na današnji dan 1253. godine, a papa Urban svetim ga je proglasio IV. 22. siječnja 1262. godine. Na žalost, relikvije sv. Rikarda kralj Henrik VIII. uništio je 20. studenog 1538. Rikardov blagdan na današnji dan slave i katolici i anglikanci. Rado ga časte i redovnici za koje se, kao biskup, zauzeto brinuo.
