Sveti Dominik
Sveti Dominik je rođen u Španjolskoj 1170. godine u plemićkoj obitelji. Prema legendi, majka mu je išla na hodočašće u poznati samostan u Silosu.
Legenda pripovijeda da je za hodočašća usnula san da joj iz utrobe iskače crno bijeli pas s bakljom u ustima. Djetetu je dala ime Dominik, kao aluzija na domini canis, Gospodnji pas na latinskom, ali vjerojatnije po zaštitniku samostana Silos, svetom Dominiku opatu.
Dominik se obrazovao u Valenciji. Kada je glad zahvatila cijelu Španjolsku, Dominik je prodao sav svoj imetak, uključujući i knjige potrebne za studij, kako bi nahranio siromašne. Kasnije se pridružio regularnim kanonicima u Osmi i čak postao i njihovim poglavarem. Kasnije se s mjesnim biskupom zaputio u poslanstvo u Dansku, da bi odatle otišli u Rim, u koji su prispjeli 1204. godine. Papa ih je poslao u Languedoc, na jugu Francuske, koji je tada bio uporište katara, kako bi ih obratili na pravu vjeru.
Svojom disciplinom i asketskim načinom života zaradili su poštovanje albigenza, odnosno katara. Dominik je u svojim raspravama bio toliko rječit da mu se heretici nisu mogli suprotstaviti te ih se obratio velik broj. Ondje je 1206. osnovao i prvi dominikanski samostan. U često nasilnom ratu koje su francuski velikaši 1208. poveli protiv heretika, Dominik se uvijek zauzimao za milost.
Prema nekim legendama, negdje u to vrijeme Dominik je oblikovao i molitvu krunice. Tri je puta odbio ponudu za biskupsku stolicu. 1215. Dominik, s još šestoricom drugova, dobiva dopuštenje osnovati vlastiti red, Red propovjednika ili dominikance. U središtu njihove karizme bilo je, kako im i ime, kaže propovijedanje kršćanskog nauka. Red je formalno osnovao papa Honorije III. 1216. godine.
Uskoro se red proširio cijelom Europom. Dominik se zaputio u Rim gdje ga je papa imenovao svojim osobnim propovjednikom i teologom. I s tog je mjesta nastavio neprestano putovati, osnivajući nove kuće svoga reda. U srpnju 1221. razbolio se od groznice te je zatražio da ga polegnu na pod. Tako je nakon nekoliko tjedana bolesti i preminuo 6. kolovoza iste godine, u dobi od pedeset i jedne godine. Kanonizirao ga je papa Grgur IX. 1234. godine.
Zaštitnik je astronoma, Dominikanske Republike i lažno optuženih. Obično ga u ikonografiji prikazuju s u dominikanskom habitu, podstrižene glave, kako u ruci drži knjigu ili ljiljan, a do nogu mu je pas za zubljom u ustima.
