VJERA I DUHOVNOST

SVETI CHARBEL Tko god stane pred Boga bez ovoga, morati će snositi sve posljedice svojih grešnih izbora…

Zajednički opat svih samostana Libanonskog područja izvjestio je patrijarha Maronitske Crkve, Eliasa Hoyeka o glasu svetosti i uslišanjima na grobu oca Charbela, mističnog pustinjaka. Zamolio je dozvolu da se otvori grob i njegovo tijelo prenese u novu grobnicu. Patrijarh je to odobrio. U nazočnosti opata samostana i mnoštva vjernika otvorili su Charbelov grob. Mrtvo tijelo oca Charbel našli su potpuno netaknuto, kakvo je izgledalo na dan njegova prelaza u vječnost.

Njegvo redovničko odijelo je bilo uredno premda je kod ukopa lijes položen u grob pun vode. Svi prisutni kod iskapanja su jasno prepoznali tijelo pokojnog tijela oca Charbela. Narod je govorio: “Ovo je mrtvo tijelo Svetog Charbela.” Tijelo je bilo podignuto, položeno u drveni lijes i postavljeno u nišu samostanske kapele.

Uz pojavu neraspadljvosti mrtvog tijela oca Charbela bila je i još jedna pojava. Tijelo pokojnog Charbela je izlučivalo mješavinu crvene i bijele tekućine. U kapeli se jasno osjećao miris krvi. Redovnici su dva puta tjedno mijenjali odijelo i čistili tragove krvi, koja je posebno bila vidljiva na albi, ali se izlučivanje ponavljalo i dalje. Ta tekućina skuplja se na posebne vatice kojima se onda mažu bolesni i potrebni diljem svijeta. Ozdravljenja se događaju stalno. Riječ je o mističnom svecu kojeg prate znakovi života i nakon njegove smrti. A ovo su njegove poruke za život u zajedništvu s Bogom.

Postoji Bog i Njegovo kraljevstvo. Svaka je osoba pozvana sudjelovati u tome sjedinivši se u ljubavi s Bogom. Postoji samo jedan put koji vodi tamo, a to je Isus Krist, najistinitiji Bog, koji je stvorio najistinitijeg čovjeka. Ovaj put sazrijevanja do ljubavi težak je duhovni uspon.

Trebali bismo se voljeti nesebičnom, bezuvjetnom i neograničenom ljubavlju. Da bi sazrio do takve ljubavi, mora se stalno crpiti iz njezinog Izvora, a to je Isus Krist. Svatko može izvući iz ovog jedinog izvora bez iznimke – svakodnevnom, ustrajnom molitvom i sakramentima pokore i euharistije.

Samo Isus može osloboditi čovjeka od svih grijeha, problema i briga. On jako pati kad čovjek otkupljen Njegovom krvlju padne u grijeh. Bog želi da budemo slobodni i sretni. Međutim, ljudi sreću traže tamo gdje je nikada neće pronaći, to jest na zemlji, u materijalnim dobrima ili u drugim ljudima. Samo kroz sjedinjenje s Kristom u ljubavi možete pronaći potpunu sreću.

U trenutku smrti, grešnik će se najviše bojati svog neuspjeha da odgovori na beskrajnu Božju ljubav i oplakivat će je. Svaka osoba koja ne voli jer je grijesima u sebi uništila sposobnost ljubavi, nalazi se u stanju smrti duha, jer je dobrovoljno prekinula veze života i ljubavi koje su ga spojile s Bogom. Ljubav je jedino blago koje možete akumulirati u svom zemaljskom životu i koje će trajati vječno.

Svo materijalno bogatstvo, slava, moć, društveni položaj i razni uspjesi ostat će na ovom svijetu sa smrću. U vrijeme smrti računat će se samo ljubav. Tko god stane pred Boga bez ljubavi, morat će snositi sve posljedice svojih grešnih izbora i sebičnog ponašanja. Bit će to užasno iskustvo istinske smrti duha, gubitka čitavog života. Ljubav bi trebala vladati u vašim srcima, a poniznost u vašem umu. Oholost uvijek vodi do grijeha, a neopraštanje i mržnja uvijek dovode do vječnog prokletstva. Molite se i obratite.

Molite se od srca i Bog će vas čuti. Otvorite vrata svojih srca Kristu, kako bi On tamo živio i dao vam mir. Upamtite: molite se srcem, iskreno i s pouzdanjem, ne samo usnama. Zvuk žabljeg graktanja doći će do Boga brže od praznih riječi koje ne izviru iz ljudskog srca. U molitvi slušajte Božji glas. Nažalost, malo je onih koji slušaju i razumiju, a još je manje onih koji slušaju, razumiju i provode. Stoga slušajte što vam Bog neprestano i na razne načine govori, nastojeći do kraja razumjeti i ispuniti Njegovu svetu volju.

Svaka je osoba poput svjetiljke Božje. Njegov je posao osvijetliti tamu u svijetu. Bog je stvorio svaku svjetiljku s čistim i prozirnim staklom kako bi svjetlost mogla prodrijeti i osvijetliti tamu svijeta. Međutim, ljudi zaboravljaju na svjetlo i brinu se samo o staklu. Oni je boje i ukrašavaju dok ne postane toliko tamna da ne dopušta prodiranje svjetlosti. Zato u svijetu ima toliko mraka. Staklo vaših svjetiljki trebalo bi ponovno postati prozirno, tako da vaše svjetlo zasja u svijetu. Stoga se nakon svakog pada mora odmah otići na ispovijed, kako bi uvijek ostao u stanju milosti.

www.medjugorje-news.com

Izvor
vjera

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Adblock Detected

Molimo Vas ugasite AdBlock-er