Sveta Kunigunda – pomoćnica siromašnih i bolesnih
Danas je sveta Kunigunda iz Luksemburga, carica Svetog Rimskog Carstva i zaštitnica Litve.
Kunigunda je rođena oko 975. godine kao jedno od jedanaestero djece luksemburškog grofa. U dobi od dvadeset i četiri godine udala se za tadašnjeg bavarskog vojvodu Henrika II., koji je kasnije postao carem.
Prema legendi, Kunigunda je željela postati redovnicom, pa brak nikad nije konzumiran, odnosno ona i suprug živjeli su djevičanski i u braku. Kada joj je muž postao carem, Kunigunda je okrunjena za caricu u Rimu. Čini se da je bila politički aktivna. Djelovala je kao bliska suradnica i savjetnica suprugu, te je sudjelovala i na carskim vijećanjima.
Bila je i aktivna u podupiranju crkve i osnivanju samostana. Kada joj je umro suprug, postala je regentica do izbora novog cara. Godinu nakon careve smrti povukla se u samostan benediktinki koji je sama osnovala. I ondje je nastavila s pomaganjem siromašnima i bolesnima. Umrla je na današnji dan 1040. Sahranjena je pored muža u katedrali u Bambergu, koju su sami osnovali.
Svetom ju je proglasio papa Inocent III. O njezinu životu postoje mnoge legende. Jedna od njih priča kako su caricu nepravedno optužili za preljub. Da bi dokazala svoju nevinost, carica je bosonoga prešla preko užarenik raonika. U ikonografiji je zato najčešće prikazuju upravo s raonikom, dijelom pluga kojim se ore zemlja.
Moramo dobro paziti da ne pomiješamo dvije svetice istog imena. Osim današnje svetice zaštitnice Kunigunde Luksemburške, postoji i sveta Kunigunda (Kinga) Poljska (1224.-1292.), kći ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV., zaštitnice Poljske i Litve, čiji blagdan slavimo 24. srpnja.
Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva. I mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite! (Kol 3, 12-15)
