Svećenik odgovara na pitanje: Što ako punica ne podnosi zeta?
Svećenik odgovara na pitanje: Što ako punica ne podnosi zeta? “Stupajući u sakramentalnu ženidbu, muž i žena pripadaju jedno drugom i počinju živjeti kao jedno tijelo. Zato se roditelji nikako ne bi smjeli miješati u brakove svoje djece.”
Svaka ljubav podrazumijeva ili stvarno umiranje iz ljubavi za nekoga kao kad prijatelj položi svoj život za prijatelja ili, pak, umrijeti svojim unutarnjim osjećajima, svojim sebičnostima, strastima i pak krivoj percepciji koju imamo prema osobi ili koju navodno volimo. Roditeljska ljubav podrazumijeva u jednom trenutku “umiranje”, posebno svojim slikama kakvo bi dijete trebalo biti.
Kada roditelj istinski voli svoje dijete, onda će dopustiti da se njegovo dijete, sin ili kćer, ostvari prema Božjoj volji. Roditeljska ljubav, dakle, umire sebi i pušta one koje vole, jer dijete ne pripada roditeljima, nego Bogu. Bračna pak ljubav podrazumijeva prihvaćanje i sjedinjenje, i ne pušta druge u brak.
Stupajući u sakramentalnu ženidbu, muž i žena pripadaju jedno drugom i počinju živjeti kao jedno tijelo. Zato se roditelji nikako ne bi smjeli miješati u brakove svoje djece.
Mogu ih savjetovati ili im pomagati, ali im nipošto ne bi smjeli odmagati. Treba moliti milost da svatko bude spreman preuzeti svoju novu ulogu. Čovjek je u potpunosti sretan tek kada svojim životom odgovori na volju Božju i ono što je za njegov život najbolje – bilo da se radi o odabiru sina ili kćeri i da živi sakramentalnim životom u beženstvu ili u braku ili se pak odluči za duhovni poziv. Bog poziva na različita životna stanja i to su oblici u kojima se osoba i posvećuje i usrećuje.
Ako uistinu ljubi svoje dijete, roditelj će u jednom trenutku morati umrijeti sebi i svojim slikama, da bi njegovo dijete bilo sretno i da se može ostvariti ako se odluči oženiti ili udati, da bude posvećena osoba u braku i da sa svojim mužem ili ženom čini jedno tijelo.
Više zanimljivih tema u poslušajte u emisiji HKR-a “Halo, velečasni!”
