Svećenik objašnjava što je to potpuni oprost i kako ga zadobiti
“Na početku treba naglasiti kako nam se grijesi, s posebnim naglaskom na teške, opraštaju jedino preko sakramenta ispovijedi. To je jedini način. Kako bi što bolje razumjeli pitanje o potpunom oprost važno je znati da svaki grijeh, po Katekizmu Katoličke Crkve, ima dvostruku posljedicu. Glavna posljedica svakoga grijeha je to da nas on lišava zajedništva s Bogom te nas onesposobljava za vječni život. (usp. KKC 1472). To je, kako kaže KKC, „vječna kazna“. U svakom sakramentu ispovijedi mi se tako reći oslobađamo te vječne kazne, opraštaju nam se grijesi te se vraćamo u potpuno zajedništvo s Bogom.“
Slušatelju Radio Mir Međugorje pomogao je fra Renato Galić, župni vikar u Međugorju, koji je na početku naglasio kako iz njegovog iskustva ovo pitanje izaziva dosta nejasnoća kod vjernika.
”To je posebno došlo do izražaja prije dvije godine kada je papa Franjo molio pred praznim trgom sv. Petra u Rimu te je tada udijelio potpuni oprost. Tako da mnoge osobe koje su kasnije dolazile na ispovijed rekle bi kako im je zadnja ispovijed bila tom prilikom, što nije moguće, pa je bilo potrebno pojasniti vjernicima neke stvari.
Na početku treba naglasiti kako nam se grijesi, s posebnim naglaskom na teške, opraštaju jedino preko sakramenta ispovijedi. To je jedini način. Kako bi što bolje razumjeli pitanje o potpunom oprostu važno je znati da svaki grijeh, po Katekizmu Katoličke Crkve, ima dvostruku posljedicu. Glavna posljedica svakoga grijeha je to da nas on lišava zajedništva s Bogom te nas onesposobljava za vječni život. (usp. KKC 1472). To je, kako kaže KKC, „vječna kazna“. U svakom sakramentu ispovijedi mi se tako reći oslobađamo te vječne kazne, opraštaju nam se grijesi te se vraćamo u potpuno zajedništvo s Bogom.
S druge strane svaki grijeh, što iz iskustva znamo, ostavlja iza sebe određene rane ili posljedice, npr. navezanost na grijeh, sklonost češćem padu itd. To je „vremenita kazna“ koju sa sobom nosi grijeh. Pored one vječne kazne koja nam se oslobađa u ispovijedi, vidimo da ima i ona vremenita od koje se možemo osloboditi na zemlji ili ćemo to postići jednoga dana u čistilištu. Stoga je potrebno za vrijeme svoga života čistiti se od te navezanost na grijeh raznim djelima milosrđa, molitvama te zacjeljivati rane.
Crkva koja nastavlja Kristova djelo, koja mu služi te čuva Kristove svetinje, na zemlji udjeljuje svojim vjernima potpuni oprost za vremenite kazne. Crkva ovime želi pomoći svima nama te nas potaknuti na djela pobožnosti i milosrđa; potaknuti nas na zahvalnost Bogu”, kazao je fra Renato, posebno naglašavajući kako je ”jedino sredstvo za oproštenje grijeha sakrament ispovijedi dok potpuni oprosti služe za oslobađanje od vremenitih kazni, odnosno od svih onih posljedica grijeha”.
Fra Renato je potom pojasnio i tko može dobiti potpuni oprost, kada, pod kojim uvjetima?
”Svaki vjernik može dobiti oprost bilo za sebe ili ga namijeniti za pokojne kao molitvu. Oprost za pokojne također izaziva dosta nejasnoća. Neke osobe žele ispovjediti grijehe svojih pokojnika, a to je nemoguće. Mi to ne može učiniti, već smo pozvani moliti za svoje pokojne i namjenjivati za njih oproste od vremenitih kazni. Ono što iznad svega treba je vjerovati u Božje milosrđe i ljubav.
Uvjeti za dobivanje oprosta su slijedeći. Potrebno se ispovjediti, sudjelovati na svetoj euharistiji te se pričestiti te izmoliti molitvu za potrebe Svetog Oca Pape, primjerice, Oče naš, Zdravo Mariju ili neku drugu molitvu”, priča fra Renato, pojašnjavajući našem slušatelju i gdje dobiti potpuni oprost.
”Na primjer za nas franjevce je značajan datum 2. kolovoza, blagdan Gospe od Anđela. Tada svaki vjernik koji pohodi župnu crkvu, ispovijedi se, pričesti te izmoli molitvu na čast svetog Oca može dobiti potpuni oprost; nedavno sam naišao na podatak da je papa na svjetski dan djedova i baka udijelio da sve starije osobe na taj dan mogu dobiti taj oprost. On se može dobiti, također, i prilikom hodočašća u Jeruzalem, posjete rimskim bazilikama. Kada je bila godina svetog Josipa, isto se moglo dobiti oprost uz obdržavanje određenih propisa”, zaključio je fra Renato Galić.
