Svećenik objašnjava koliko dugo nositi crninu nakon smrti bliske osobe i koje je uopće njeno značenje?
”Postoji li vjerska i crkvena utemeljenost trajanja? Je li to po volji osobe ili je obveza?”, pitanje je slušateljice Radio Mir Međugorje, a odgovor joj je u emisiji ‘Pitajte svećenika’ ponudio svećenik fra Goran Azinović, župni vikar u Čitluku.
”Danas kada netko umre, sukob je tradicije i modernog vremena. Netko kaže kako ne želi nimalo nositi crninu osim na dan sprovoda jer im ne priliči današnjem vremenu. Dosta ljudi misli kako je to ostalo iz nekih prošlih vremena, ali tradicija – iako nekada zadire u daleku prošlost – može biti aktualna i danas.
Stari ljudi kažu kako se crnina nosila po godinu dana, a imate udovica koje i danas, trideset godina nakon muževe smrti nose crninu”, kazao je fra Goran napominjući kako se do udovica u ranoj Crkvi puno više držalo. Dodao je i kako se nekada po godinu dana ne bi palila televizor i radio, a da je to danas svedeno na 40 dana.
”Naravno da ne treba zapasti u neko beznađe i ne znači da ako netko nosi crninu da je bez nade. Znam udovice koje nose crninu, ali vjeruju u vječni život i žive punim plućima”, kazao je fra Goran i pojasnio kako danas često nemamo obzira kada netko umre te da se odmah pali televizor, sluša glazba u autu…
”Ne trebamo prekrižiti našu tradiciju. Najvažnija je vjera u zagrobni život i molitva za svoje pokojne. Ako netko želi dugo nositi crninu, poštujmo to. To je njihova potreba i čežnja, ali ne smijemo upasti u beznađe. Odjeća nas ne određuje, ali pokazuje jednu vrstu našeg žalovanja i to tko je bila ta osoba za nas. Na kraju krajeva i redovnici nose tamno odijelo. To je jedna vrsta pokore.
Poštujmo našu tradiciju. Crninu treba nositi, barem jedno razdoblje života, barem 40 dana, a za više neka ljudi sami odluče, ali to nema veze s našom nadom u nama. Ne znači da smo se predali očaju, nego želimo pokazati ljudima da ipak patimo, a patnja po sebi nije nekršćanska”, kazao je svećenik.
