Sv. Ivan Krstitelj obezglavljen je zbog opominjanja na grijeh kojim Sotona i danas najviše vodi ljude u propast
Sv. Ivan Krstitelj Danas se Crkva Kristova spominje sv. Ivana Krstitelja, Isusove preteče i posljednjeg starozavjetnog proroka, asketa i propovjednika, sina starozavjetnog svećenika Zaharije i Elizabete. Ivanovo začeće navijestio je arkanđeo Gabrijel Zahariji, koji je posumnjao zbog poodmakle dobi svoje i žene i zbog toga ostao nijem do Ivanova rođenja kad je povjerovao te progovorio.
Ivan se vrlo rano povukao u pustinju kao pokornik i propovjednik, okupljao je učenike i propovijedao duhovni preporod. Bio je odjeven u haljinu od oštre devine dlake, opasan kožnatim pojasom i hranio se skakavcima i divljim medom.
Narod ga je cijenio kao sveca i proroka a neki su mislili kako je on obećani Spasitelj. Svećenici su ga pitali tko je on i zašto krsti, a on im je rekao: „Ja nisam Krist. Ja vas krstim vodom, a za mnom dolazi onaj koji će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.“ Ovo „ognjem“ znači brojna mučeništva. Isus je, govoreći o Ivanu Krstitelju, rekao: „Nije se rodio veći od žene.“ Ivan je pretkazao dolazak Mesije, kojeg je prepoznao u osobi Isusa, predstavio ga je mnoštvu i krstio u rijeci Jordanu.
Ivan Krstitelj je obezglavljen jer je upozorio na strašan grijeh. Ta je glava kasnije prenesena u Rim, gdje se s velikim poštovanjem čuva u bazilici San Silvestro in Capite. Mučeništvo svetog Ivana opisuju evanđelisti sveti Matej, sveti Marko i sveti Luka. Sveti Marko ovako opisuje taj dramatični događaj:
„Herod je bio zapovjedio da uhvate Ivana i da ga, svezana u lance, bace u tamnicu, zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, koju bijaše uzeo za ženu, jer mu je Ivan govorio: ‘Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.’ Zato ga je Herodijada zamrzila i htjela ubiti, ali nije mogla. A Herod se bojao Ivana. Znao je da je pravedan i Bogu posvećen čovjek i zato ga je štitio. Kad bi ga slušao, odmah bi se zbunio, ali bi ga ipak rado slušao. No, dođe zgodan dan, kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, visokim časnicima i galilejskim prvacima. Uđe Herodijadina kći te je tako plesala da se svidjela Herodu i gostima.
Kralj reče djevojci: ‘Išti od mene što god hoćeš, i dat ću ti.’ I zakle joj se: ‘Dat ću ti što god zatražiš od mene, pa bilo to i pol moga kraljevstva.’ Ona iziđe te reče svojoj majci: ‘Što ću tražiti?’ – ‘Glavu Ivana Krstitelja,’ odgovori ona. Vrati se odmah žurno kralju i zatraži: ‘Hoću da mi odmah daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja.’ To ražalosti kralja, ali zbog zakletve dane pred gostima ne htjede je odbiti. Kralj odmah pošalje krvnika i naredi mu da donese Ivanovu glavu. Ovaj ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka svojoj majci. Kad to čuše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo te ga položiše u grob” (Mk 6,17-29).
Sveti Augustin, ovako komentira taj događaj, koji nas podsjeća na mnoga zbivanja modernog vremena: “Tek što sam pročitao Evanđelje, pred mojim se očima ukazao okrutan prizor: glava svetog Ivana na pladnju, prokleti nalog pun okrutnosti, jer se nije mogla podnositi istina. Jedna djevojka pleše, a jedna se mati odmara; usred bestidnosti i uživanja jedne gozbe drsko se stvara i izvodi bezbožna zavjera. I tako se na Ivanu ispunila riječ, koju je sam unaprijed rekao: ‘On mora rasti, a ja se umanjivati. On je, uistinu, bio umanjen kad mu je bila odrubljena glava; a Krist je porastao na križu.”
Ovo strašno mučeništvo uslijedilo je nakon što je Ivan upozorio na blud, strašan grijeh koji se ni danas ne smije spominjati.
O njemu je progovorio vlč. Zlatko Sudac ističući upravo ovu istinu o grijehu o kojem se ne smije govoriti a rezultat su zatvorena vrata kraljevstva nebeskog.
Danas živimo u vrlo opasnim vremenima u kojima gotovo ništa ne smije biti nazvano grijeh. Reci nekome da je u grijehu pa čak i katoliku odmah ćeš biti prozvan za fanatizam. Ma kako se samo usuđuješ zadirati u moju slobodu? Pričamo o vjernicima naravno, istim onim vjernicima koji se tako deklariraju a vrlo rijetko posjećuju ispovjedaonice jer naravno, danas ništa nije grijeh jer je sve dopušteno – po zakonima čovjeka. No, to je naravno privid. Grijeh je prisutan, on postoji i uzrok je sveg zla na ovom svijetu! Grijeh je stvaran razaratelj naših života.
Grijeh bludnosti jedan je od najtežih grijeha i u Svetom Pismu zapisan kao grijeh čiji će korisnici na kraju vremena ostati van vrata Kraljevstva Nebeskog. Nažalost, ali ne i slučajno to je i najrašireniji grijeh današnjice. To je grijeh kojim se nevjerojatno ljudi kockaju s vječnim životom, a ovaj svijet u tami kraljevstva kneza ovog svijeta taj grijeh namjerno potiče upravo zato da bi na kraju vremena ostali vani – van vječnog života!
Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!«
»Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad! Vani pak ostaju psi i vračari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i čini laž.« (Otk 22, 12 – 15)
