Strašno proročanstvo sv. Leopolda Mandića o Italiji: Gospodin mu je pokazao Italiju uronjenu u more vatre i krvi
Strašno proročanstvo ostvarilo se u njegovoj rodnoj Padovi gdje je sv. Leopold Mandić nastavio primati vjernike, u ispovjedaonici, čak i večer prije njegove smrti.
Njegov poziv za duše koje su se htjele osloboditi težine grijeha sazrio je kada je imao samo 8 godina i za kaznu je u crkvi, pred svima, stavljen na koljena. U tom je trenutku pomislio da, kad bi ikad postao svećenik, ne bi mrcvario one koji su se imali za što nadoknaditi.
O sv. Leopoldu se kaže: „Njegov način ispovijedanja bio je vrlo sličan načinu Padre Pija. Ponekad se njegovo milosrdno razumijevanje pogrešno smatralo mlitavošću, preširokom rukom. Jednog je dana primio vjernika kojima je kaznionica bazilike uskratila odrješenje. Dao mu je oproštenje. I kasnije u susretu s jednim fratrom, koji se nije slagao sa svečevim postupkom, svoj je drugačiji izbor opravdao jednom jedinom rečenicom: “Vi, oče, ispovijedate svojom savješću; ja sa svojom”.
Sv. Leopold Mandić je Italiji prorekao vatru i krv
Brat Barnaba, koji ga je dugo podržavao, prisjeća se jednog od njegovih proročanstava: “Jednog dana pokornik iz Padove, prijatelj oca Leopolda, pošavši k njemu, zatekne ga u gorkom plaču. Kad su ga ispitivali, svetac je otkrio da je te noći imao strašnu viziju: Gospodin mu je pokazao Italiju uronjenu u more vatre i krvi. Proročanstvo se odnosilo na Drugi svjetski rat, kada je bombardirana i Padova, polurazrušen kapucinski samostan, ali ne i svečeva ćelija.
Bombardiranje Padove
Sat je otkucao skoro podne kada je eskadrila od 36 bombardera B-24 započela napad na Padovu. Cilj je pogoditi postaju i druge osjetljive točke. Srećom, raketa je uspjela izbjeći najgore, ali povijest nas podsjeća na taj dan 11 mrtvih. Pet bombi pogodilo je i kapucinsku crkvu. Šteta je bila velika, ali nitko od njegove braće nije ozlijeđen. Njegova je ćelija čudesno pronađena netaknuta među ruševinama, a kip Gospe bio je vrlo blizu. Događaj se, kako kaže priča, dogodio 14. svibnja 1944., dvije godine nakon smrti San Leopolda Mandića.
