Štovanje Presvetog Srca Isusova spašava obitelj koja mu se u potrebi molitvom utječe
Štovanje Presvetog Srca Isusova spašava obitelj koja mu se u potrebi molitvom utječe Otac je očajavao i htio se ubiti Jednu siromašnu činovničku obitelj pratila je godinama svakovrsna bijeda. Siromašnu majku sa šestero djece samo je štovanje Presvetoga Srca Isusova sačuvalo od očaja. Onda se i ona razboli. Liječnik izjavi da joj više nema pomoći.
Istoga dana vratio se iz ureda i otac, njezin muž, sav uzrujan, jer je izgubio službu. Kad je još čuo za liječnikovu izjavu, zatvori se u sobu. Nakon kratkoga vremena, žurno je izišao iz kuće. U sobi je ostavio pismo u kojemu moli djecu da mu oproste što si je odlučio oduzeti život, jer ne može više snositi udarce sudbine.
Najstariji sin, koji je slutio da otac ne misli dobro, našavši pismo odmah potrči za njim. Kad ga je sustigao, molio ga je neka se vrati kući. Ali sve je bilo uzalud. Na kraju prihvati sin oca za ruku i kaže mu sa suzama:
“Oče, samo jednu riječ! Zar si zaboravio da ima jedno Srce, koje kuca ljubazno i samilosno za potištene i žalosne? Srce koje nam može pomoći i u ovoj nevolji. Srce koje zove k sebi sve koji su umorni i opterećeni, očajni i tjeskobni. Pođi, oče, s pouzdanjem k tome Srcu, u njegovo te Ime molim, vrati se kući. Sve će biti kako Bog hoće!”
Ove riječi potresle su oca i uklonile su očaj iz njegove duše. Suznih očiju rekao je: “Hajdemo, sinko, kući!”
Srce Isusovo je pomoglo. Njegova milost je pobijedila. Njegovo Srce je tako dobro da uvijek pomaže. Majka je ubrzo ozdravila. Otac je ponovno dobio službu i posve se promijenio. Nakon dvadeset godina opet je primio svete Sakramente. I svakoga prvog petka i svakoga Marijinog blagdana primao je svetu Pričest. Sveta misa bila mu je najveća svetinja u životu. Bez misnih milosti nije više mogao živjeti.
Velike su bijede Ijudske, duboke poput oceana. Poput žeravice teške rane peku Ijudska srca. Često nas snalaze razne kušnje i napasti. Ponekad nas spopadne žalost ili čak očaj. Možda zbog naših grijeha ili grižnje savjesti.
U svim tim i sličnim potrebama s velikim pouzdanjem pohrlimo milosrdnom i predobrom Srcu Isusovu. Kleknimo pred njegovim Svetohraništem, jer on je onaj koji oslobađa i krijepi, tješi i liječi i sve spašava.
Ne zaboravimo, ako je to što molimo njemu na slavu, a za naše duhovno dobro, tj. spasenje, bit ćemo uslišani.
“Isus Krist je isti jučer, danas i u vječnosti!” (Hebr. 13,8).
Isus i danas prolazi ovim svijetom čineći dobro!
Fra Petar Ljubičić
