Što učiniti s posvećenim grančicama palmi ili maslina s Cvjetnice?
Nakon povratka s mise na Cvjetnicu, vjernici u svoje domove donose posvećene grančice palmi ili maslina. Tad se mnogi zapitaju što učiniti s njima – što god činili, ne bacajte ih!
Prema kodeksu Kanonskog prava, s posvećenim stvarima, koje su posvetom ili blagoslovom određene za bogoštovlje, postupa s poštovanjem i ne upotrebljavaju se u svjetovne svrhe ili u svrhe koje njima ne odgovaraju, makar bile u privatnom vlasništvu (usp. Kan. 1171).
Tijekom misnog slavlja blagoslovom svećenika, grančice su postale „sakramentalne“, a bacajući ih u smeće i tretirajući ih kao da više nisu potrebne, ignorira se njihova sveta svrha. Sljedeće pitanje je: „Ako ih ne mogu baciti, što ću učiniti s njima?“
Grančice kao dekoracija
Poznato je da ljudi godinama unazad koriste posvećene grančice za ukrašavanje domova. Jednostavno ih stave iza slike nekog svetca ili iza križa. Ako je netko posebno vješt, od palminih listova napravi ruže. Uglavnom, postoji mnogo različitih načina kako ih iskoristiti i uljepšati dom.
Prednost korištenja posvećenih biljaka kao ures je taj što će svim ukućanima tijekom cijele godine biti podsjetnik na Cvjetnicu i na taj način, ostat će povezani s Velikim tjednom, Uskrsom i Kristom koji je umro da bi narod spasio od grijeha i smrti.
Spaliti ili zakopati
Ukoliko korištenje grančica kao dekoracija nije rješenje, ispravno ih je spaliti ili zakopati. Takvim postupanjem iskazat će se poštovanje spram njihove svetosti i vratit će ih se u zemlju na dostojanstven način.
Ako ipak postoje oni koji nisu u prilici na propisan način riješiti se grančica, zasigurno ih mogu odnijeti u svoj župni ured. Često će i sami svećenici poticati vjernike da vrate grančice u crkvu kako bi mogao spaliti i koristiti pepeo za Čistu srijedu. Na taj način liturgijska godina ostaje povezana i ništa se ne gubi, prenosi Aleteia.
