Što trebamo reći na ispovijedi a što ne da bi ispovijed bila valjana
Kada se ispovjedamo postoje stvari koje smo obavezni reći svećeniku a postoje i one koje ne bih trebali spominjati na ispovijedi.
STVARI KOJE OBAVEZNO MORAMO REĆI NA ISPOVIJEDI
Ispovijedi se od svoje zadnje iskrene Ispovijedi. Priznaj sve teške grijehe prema broju i vrsti. To znači: ako si počinio teški grijeh, pitaj se za njihov broj i za sve okolnosti koje mijenjaju vrstu grijeha. Ako ne znaš broja, reci barem, koliko si puta koji grijeh počinio počinio prosječno na dan, na tjedan, na mjesec ili na godinu.
Priznaj također i lake grijehe koliko ih se sjećaš na ispovijedi. Zapamti: sve što si valjano ispovjedio, pokajao se i u skrušenoj pokori zadovoljio Božjoj pravdi, ne čeka te više kao zapreka na putu sjedinjenja s vječnom Ljubavlju: tebi se grijeh briše i Bog se više ne sjeća tvoga zla: A ja, radi sebe opačine tvoje brišem, i grijeha se tvojih ne spominjem (Iz 43,25); … jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati (Jr 31,34). Gospodin te to neće pitati ni poslije smrti ni na Posljednjem sudu! Kad Bog oprašta, oprašta zauvijek i na ispovijedi..
Ne postoji više nitko, tko bi me mogao optužiti pred Bogom. Gospodin ima jednu ‘nesavršenost’: loše pamćenje naših grijeha, koje nam je otpustio po Krvi svoga Sina. Kad nas Gospodin gleda, gleda nas kroz Rane svoga ljubljenog Sina. Pred Njim smo sveti i neoskvrnjeni, jer nas je Krv Kristova očistila od svih grijeha i zasvagda usavršila posvećene (Hebr 10,14). Grijeh više nema nad nama nikakvu moć. Zato je jako važno da se iskreno na ispovijedi ispovijedam i kajem, da budem iskren prema sebi i Gospodinu. Bolje je ne ići na Ispovijed nego se neiskreno ispovijedati…
– Što ne treba reći?
Ne želim opravdavati ili braniti, uvećavati ili umanjivati, prikrivati ili prešutjeti svoje slabosti, nedostatke i grijehe, nego se optužiti; po grijehu treba ‘ošinuti’, da nema više nada mnom nikakvu moć na ispovijedi!… Ne smijem iznositi i opisivati pogreške svojih bližnjih, bez obzira na to što one mogu biti i meni poticaj za grijeh: pred Boga dolazim optužiti sebe, a ne druge!
Kad bi Mu dolazili oni koji druge okrivljuju i tužakaju, i to u hramu! – takva ‘pobožnost’ Gospodinu ne bi bila nimalo draga. Grješnik nema pravo suditi drugoga grješnika (usp. Iv 8,7)! Bog koristi osobe, koje nam nanose zlo, da vježba našu poniznost, našu strpljivost. Uvidjet ćemo jednoga dana, koliko su nam oni, koji nas razapinju – korisni! (J.-B. Bossuet).
