BijakovićiBrdo ukazanjaCrkvaMeđugorjePlavi križVjera i duhovnost

Vidioc Jakov Čolo opisao je trenutke kad im je Gospa pokazala Raj, Pakao i Čistilište

Jakov Čolo je rođen 6. ožujka 1971. godine u Sarajevu. Svakodnevna ukazanja je imao od 25. lipnja do 12. rujna 1998. Tog dana, povjerivši mu desetu tajnu, Gospa mu je rekla da će cijeloga života imati ukazanje jedanput godišnje, na Božić. Jakov je oženjen, ima troje djece i s obitelji živi u Bijakovićima. Molitvena nakana koju mu je Gospa povjerila je za bolesne.

Jakov je najmlađi među vidiocima i u prvim godinama Gospa je posebno od Vicke tražila da ostane u selu uz njega, te je tako Vicka prestala sa odlascima u školu i potpuno se posvetila svjedočanstvu hodočasnicima koji su dolazili. U prvim godinama je provodila dosta vremena sa Jakovom, te je tako bilo jedne prilike kada su bili u njegovoj rodnoj kući, u studenom 1982.godine.

Jakov i Vicka imali su izvanredno ukazanje i Gospa im se ukazala i rekla kako će ih povesti da vide raj, čistilište i pakao. Jakov, koji je tada imao samo 11 godina je počeo plakati i rekao Gospi: „Gospe, nemoj voditi mene, ja sam jedinac kod svoje mame, uzmi Vidu, njih ima osmero!“ On je mislio kako će otići i neće se vratiti nikada više. Gospa im je odgovorila da se ne boje, jer je Ona s njima. Uzela ih je za ruke i strop se otvorio samo onoliko koliko je bilo potrebno da njih troje prođu.

 Iskustvo raja je za njih bilo neopisivo, Jakov i Vicka vidjeli su beskrajan prekrasan prostor koji ni po čemu nije nalikovao na nešto što se vidi na zemlji. Osjećali su radost i ispunjenost koju ne mogu prenijeti svojim riječima i nisu htjeli napustiti taj prostor. Za njih je vidjeti Gospu uvijek radost, ali je iskustvo raja vrhunac radosti koja se može doživjeti.

Nakon što su Vicka i Jakov izašli iz raja još uvijek su osjećali tu radost, ali kad su došli pred čistilište ta radost nije bila potpuna. Vidjeli su magloviti prostor ispunjen nečim što je ličilo na pepeo, nisu mogli vidjeti nikoga ali su mogli osjetiti duše koje pate, koje se žele osloboditi nečega. Gospa im je rekla da moramo puno moliti za te duše jer su njima naše molitve jako potrebne, kao i naše žrtve i svete Mise koje će se za njih prikazivati. Gospa je rekla da dok mi molimo za njih, i one mogu zagovarati pred Bogom za nas, dok one ne mogu moliti za sebe.

Gospina poruka, 6.studeni 1986.godine:

„Draga djeco! Danas vas želim pozvati da iz dana u dan molite za duše u čistilištu. Svakoj duši je potrebna molitva i milost da dođe do Boga i Božje ljubavi. A time i vi, draga djeco, dobivate nove zagovornike koji će vama pomoći u životu da spoznate da sve zemaljske stvari nisu za vas važne, kako je samo Nebo ono za čime trebate težiti. Zato, draga djeco, molite bez prestanka da biste sebi mogli pomoći, a i drugima kojima će molitve donijeti radost. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu.“

Iskustvo pakla im je bilo najgore. Nisu željeli biti tamo uopće. Gospa im je rekla: „Osobe koje su u paklu otišle su tamo jer su tako željele. Bog ih nije tamo poslao. Bog je čovjeku na zemlji dao slobodu i da svatko od nas raspolaže svojom slobodom. Mnogi ljudi na zemlji  misle da život na zemlji završava kad čovjek umre. I ti ljudi na zemlji čine sve protiv Božje volje. Oni već žive pakao na zemlji i kad umru, nastave živjeti pravi pakao. Draga djeco, na zemlji smo samo prolaznici“, kazao je Jakov.

Nakon tog iskustva, Gospa ih je vratila u Jakovljevu kuću. Oni znaju da su morali doživjeti to iskustvo kako bi ga podijelili sa drugima, te nam svima ukazali na to kako je ovaj život samo jedan mali trenutak u usporedbi sa vječnošću koja nas sve čeka nakon smrti.

www.medjugorje-news.com/

Izvor
medjugorje.info

Vezani članci

Back to top button