Snažno svjedočanstvo Marina Restrepa: Nakon što sam vidio pakao, našao sam se u najnižem dijelu čistilišta, evo kako ga izbjeći…
Snažno svjedočanstvo Marina Restrepa: Nakon što sam vidio pakao, našao sam se u najnižem dijelu čistilišta, evo kako ga izbjeći…
Počeo je sa svjedočanstvom mističnog doživljaja pakao. Stajao je u vodi do pojasa. Ispred njega je bila stijena u vodi, a na vrhu te stijene na desnoj strani vidio je glavu muškarca okrenutu u stranu. Isprva nije znao tko je muškarac. Pogledao je dolje u vode i vidio plutajuću maglu, ali kada je pogledao pomnije primijetio je da to nije magla, već stotine zloduha – njegova duša ih je znala jer su to bili zlodusi njegovih grijeha. Bio je to zastrašujući trenutak.
Pogledao je s lijeve strane jezera i vidio kaka ta magla zloduha se kreće prema jednom ponoru, a kada je pogledao dolje vidio je kako je duboko već zašao zbog svog grješnog života. Da je umro te noći bio bi osuđen na pakao. Jedino svjetlo koje je u tom trenutku postojalo bila je glava muškarca na stijeni… Ali prije pogleda na muškarca nešto s desne strane jezera ga je privuklo. Osjećao je kao da ga promatraju… a potom je vidio stotine očiju uperenih u njega. Znao je da su te oči osobe, iako ne fizičke… Budući da je upravo vidio stotine zloduha, pogled na te oči bio je veliko olakšanje jer su te oči bile oči ljubavi i samilosti. „Činilo se kao da znaju tko sam ja i što mi se događa…”
On nije znao što mu se događa. Na mističan način razumio je stanja tih osoba, odnosno očiju. Shvatio je da svaka od tih duša razrješava svoj zemaljski život, a sve je povezano s ljubavlju… Bio je na najnižem dijelu čistilišta, u potpunoj tami, na vratima pakla i te duše bile su vrlo blizu pakla, ali spašene su Božjom milošću. Morale su proći vrlo teško stanje kako bi se popele prema Božjoj svjetlosti. Iz njihovih očiju izlazila je savršena sućut, ljubav čiju, kako kaže, snagu ne može ni opisati. Vidio je mnoge dimenzije čistilišta, koje nije mjesto već stanje.
Primjer stanja u čistilištu: Ako osoba umre i po Božjem milosrđu je spašena i osuđena na čistilište, osoba se suočava, na primjer, s jednim trenutkom u životu, iz kuhinje. U toj kuhinji zbila se velika svađa. Netko je povrijeđen u toj svađi – emocionalno, fizički… Taj trenutak ostaje živ ako niste taj događaj okajali, za njega dali zadovoljštinu.
KAKO IZBJEĆI ČISTILIŠTE
Imamo ispovijed. To je prvi korak. Ali onda imamo okajanje i davanje zadovoljštine za grijehe. Da bi taj trenutak nestao iz vaše Knjige života morate taj trenutak popraviti, okajati za života, jer čistilište je sastavljeno od svih trenutaka našeg života kad nije bilo ljubavi. Duša može zapeti u jednom trenutku, a naše molitve za duše u čistilištu guraju je prema svijetlu. Pomažemo im da idu prema svijetlu. Skupljamo mnogo stvari, živimo u takvom društvu. Možda imaš 20 košulja, 10 pari cipela, mnogo stvari u kući… U duhovnoj stvarnosti te stvari problem ako ne postoji konkretan razlog zašto imate toliko toga. Rekli su nam da postoji čistilište, postoji crkvena dogma o čistilištu.
Kao katolik dužnost vam je vjerovati u čistilište, u suprotnom, nisi katolik. Dakle, moramo težiti savršenstvu prije nego odemo s ovog svijeta. Ako ga ne postignemo na ovom svijetu, moramo ga postići u Čistilištu. Dakle, moramo dobro pogledati što materijalno imamo, zašto koristimo, trebamo li to…. Nije grijeh imati stvari, ali, upozorava nas Restrepo, često nas stvari posjeduju, umjesto da mi njih posjedujemo. Sve što imamo ima usta i treba ih hraniti. Ako imate stol, treba ga čistiti, treba prostor… Dakle on je dio vašeg prostora, treba prostor i zauzima tako i mjesto u vašem srcu. To je sa svakom stvari…
Nije grijeh imati materijalne stvari, ali nije savršenstvo imati ono što ti nije potrebno. Nećete vjerovati koliku ćete slobodu osjetiti budete li imali samo ono što koristite. Poslušajte u nastavku što još govori Marino Restrepo kako izbjeći čistilište. Govori o našim željama i težnjama koje također zauzimaju prostor u našim srcima.
Book.hr
