Snažna molitva koju je sv. Thomas More napisao dok je čekao smrtnu kaznu
Molitva koju je 1534. napisao sveti Thomas More dok je bio zatvoren u londonskome Toweru i čekao izvršenje smrtne kazne
“Podaj mi milost, o, dobri Gospode, da prezrem svijet,
da postojano mislim na tebe
i ne zadržavam se na oštrim napadima ljudskih usta.
Da budem zadovoljan što sam usamljen.
Da ne žudim za svjetovnim društvom,
da malo-pomalo potpuno odbacim svijet i oslobodim misli od svakoga bavljenja njime.
Da ne želim slušati o svjetovnim stvarima, već da mi slušanje svjetovnih maštarija bude neugodno.
Daj da rado mislim na Boga, da pobožno vapim za pomoć njegovu,
da se uzdam u utjehu Božju i marljivo se trudim ljubiti ga.
Da budem svjestan vlastite niskosti i bijede,
da budem skrušen i krotak pod moćnom rukom Božjom,
da plačem zbog svojih prošlih grijeha i poradi čišćenja od njih strpljivo podnosim svaku nevolju.
Da radosno podnosim svoje ovdašnje čistilište,
da se radujem nevoljama,
da hodim uskim putima što vode u život.
Da nosim križ s Kristom, da se spominjem zadnje stvari.
Da uvijek pred očima imam svoju smrt što stalno vreba na me,
da mi smrt ne bude poput kakva stranca.
Da imam na umu i uzimam u obzir vječni oganj pakla,
da molim za oproštenje prije dolaska suca.
Da stalno imam na umu muku što ju je Krist podnio za me.
Da mu za dobročinstva njegova stalno dajem hvalu.
Da otkupim vrijeme što ga nekoć protraćih.
Da se klonim ispraznih razgovora,
da izbjegavam svako razuzdano veselje i radost,
razonoda nepotrebnih da se odreknem.
Da gubitak svjetovnoga imutka, prijatelja,
slobode, života i svega drugoga
smatram za ništa poradi zadobivanja Krista.
Da najveće neprijatelje smatram
svojim najboljim prijateljima
jer braća Josipova ne bi mu mogla učiniti tolika dobra svojom ljubavlju i uslugama koliko mu učiniše svojom zlobom i mržnjom.
Za time treba žudjeti svaki čovjek više od blaga svih knezova i kraljeva, kršćana i pogana zajedno,
koliko god ono bilo kada bi ga se sakupilo i stavilo na jednu hrpu.”
sveti Thomas More
