Sestra Elvira: Kako je život lijep, pa i onda kad se sve ne može više izreći ustima: postoji ljubav, a ljubav je stvarnost, to je smiješak, pogled, stisak ruke, zagrljaj…
Sestra Elvira: Kako je život lijep, pa i onda kad se sve ne može više izreći ustima: postoji ljubav, a ljubav je stvarnost, to je smiješak, pogled, stisak ruke, zagrljaj…
Ovdje sam sa svim svojim ljudskim slabostima, ali srca prepuna ljubavi. U životu sam shvatila da je ljubav sve, uvijek i usprkos svemu. Pa i kad se zbog mnogih teškoća osjećamo slabo, pustimo da ljubav živi u nama, s nama i oko nas.
Djeca smo jednog Oca koji je izvor ljubavi: Bog je Ljubav! I kako bi nam rekao da Ljubav nije ni misao, ni ideja, ni samo osjećaj, nego konkretan čin, stvaran dar, Bog se objavio u čovještvu Isusa, svoga sina, jednoga od nas: mi smo Ljubav vidjeli u “krvi i mesu”, slušali je i susreli; Ljubav je život Božji koji nam se darovao u Isusu.
Djeca smo jednog Oca koji je izvor ljubavi: Bog je Ljubav!
Često mi neki mladići kažu: “Elvira, uvijek govoriš da si susrela Isusa, ali ja ga nisam nikad vidio!” A ja mu odgovorim: “Sjeti se kakav si bio kad si došao u Zajednicu: ustrašen, kukavan, ispunjen zlom, koje ti je ugasilo oči. Tada si želio umrijeti, a pogledaj se sada: znaš se smiješiti, služiti druge, tvoje oči sjaje jer je Isus u tebi, One te promijenio. Ti si novo stvorenje u Kristu i On je živ u tebi!” Da je Isus živ, vidimo u svojem životu koji se mijenja, koji uskrsuje snagom Njegove ljubavi za nas.
Obraćenje, stvarna promjena koja se događa u nama, stvaran je znak Božje nazočnosti: ako dopustiš da te On susretne, ako dopustiš da te Njegova ljubav obuzme, mijenjaš se i ti si nov čovjek! Današnjem je svijetu prijeko potrebno vidjeti da je vjera prava životna radost. Zato bih htjela reći vama mladima da živite i svjedočite pravu, istinsku radost!
Ako se ne znamo radovati, nismo mladi, nego stari iznutra. Nažalost, mnogi su mladi danas tužni, usamljeni i sve to već znadete i vidite svaki dan! Budimo mi ti koji počinju nov život, i ne samo za nas nego za sve! Ako smo uvijek ukočeni, umorni, nepomični, ako uvijek čekamo druge, nećemo stići nikamo, dapače, nazadovat ćemo. Nasuprot tomu, ohrabrimo se, ustanimo, pođimo naprijed i slijedimo nadu koja živi u nama. Kad vide kako se naša srca raduju, i drugi će nas slijediti jer je to ono što i oni traže.
Današnjem je svijetu prijeko potrebno vidjeti da je vjera prava životna radost.
Momci, mladi, roditelji: započnimo nov život, istinit! Isus je istina i mi se trebamo učiti istini razgovarajući s Njim u molitvi: Ako si Njega susreo, i ti živiš u istini i slobodan si! Sada je trenutak: izgubimo obraz, izgubimo sve i recimo: “Isus je živ, Isus je živ! Ovdje je među nama!” Naviještajmo to dan i noć. Dajte, pokušajmo! Da, tako ćemo postati jedna jedinstvena obitelj, ujedinjena u vjeri u Njega: ti meni činiš dobro, ja tebi činim dobro, a oni koji još ne vjeruju, promatrat će nas malo čudno, a onda će reći: “Ma gledaj one ljude kako se slažu, kako si žele dobro, kako su sretni, kako su slobodni!” Tako će se i oni, susrećući našu istinitu i neustrašivu vjeru, malo-pomalo podizati na noge da bi nam se pridružili na putu k Isusu.
Kako je život lijep, pa i onda kad se sve ne može više izreći ustima: postoji ljubav, a ljubav je stvarnost, to je smiješak, pogled, stisak ruke, zagrljaj.
Sada mi oprostite, no dok govorim, ponekad mi nedostaju riječi pa sam se naučila služiti jezikom djece koja govore: “ta-ta-ta-ta….”. Kako je život lijep, pa i onda kad se sve ne može više izreći ustima: postoji ljubav, a ljubav je stvarnost, to je smiješak, pogled, stisak ruke, zagrljaj. Ljubav najrječitije govori zauvijek!
