Razumijevanje straha u Bibliji – Biblijski strah ne vodi u paralizu nego u slobodu
Biblijski koncept straha otkriva dinamičnu napetost između strahopoštovanja i povjerenja, pozivajući vjernike na dublji odnos s Bogom. Strah je tema koja se ponavlja u Svetom pismu, predstavljajući i izazov i poziv.
Hebrejska riječ yirah obuhvaća više od straha ili terora – ona označava duboko strahopoštovanje i poštovanje prema Božjem veličanstvu i svetosti. Ovo je strah hvaljen u Izrekama 9:10: “Strah (yirah) Jahvin početak je mudrosti.” Takav strah proizlazi iz prepoznavanja Božje veličine i vlastite ljudske slabosti. Na brdu Sinaj, Izraelci su iskusili ovaj sveti strah kada su svjedočili Božjoj prisutnosti u grmljavini i vatri (Izlazak 20:18-20). Drhtali su, ali Mojsije ih je umirio: “Ne bojte se. Bog je došao da te iskuša, tako da strah (yirah) Božji bude s tobom da te sačuva od grijeha.”
Ovdje yirah nije namijenjen da udalji ljude od Boga, već da ih približi u poslušnosti i povjerenju.
Fobos: Sveti strah u Novom zavjetu (φόβος)
U grčkom Novom zavjetu fobos također ima dvostruko značenje. Iako se ponekad odnosi na teror, kao kad su se učenici bojali oluje (Marko 4:41), često izražava poštovanje i strahopoštovanje pred Bogom. Na primjer, u Filipljanima 2:12, Pavao potiče kršćane da “sa strahom (phobos) i drhtanjem rade na svom spasenju”, naglašavajući ozbiljnost odgovora na Božju milost.
Istodobno, Sveto pismo opetovano umiruje vjernike riječima “Ne bojte se” (Mē phobeisthe). Ova fraza – ili slične varijacije poput “Ne boj se” – nalazi se u cijeloj Bibliji i, neki tvrde, njezina je najčešća zapovijed. Isus ga često koristi kako bi utješio svoje sljedbenike, poput Luke 12:32: “Ne boj se (Mē phobeisthe), malo stado, jer se Ocu vašemu svidjelo dati vam kraljevstvo.” U tom kontekstu fobos nije eliminiran nego preobražen vjerom u Božju ljubav i providnost.
Strah i sloboda
Biblijski strah ne vodi u paralizu nego u slobodu. Ukorijenjeno je u ljubavi i poštovanju, a ne u kažnjavanju. Katekizam Katoličke Crkve objašnjava: “Sinovski strah je strah sina koji vrijeđa svoga oca, ne zato što se boji kazne, nego zato što se boji da će prekinuti vezu ljubavi” (KKC 1828). Ova vrsta straha potiče povjerenje, odanost i život koji se živi u skladu s Božjom voljom. Kristova savršena ljubav, otkrivena na križu, u konačnici tjera strah (usp. 1. Ivanova 4,18).
Kada vjernici Boga osjećaju s pravim strahopoštovanjem, strah od svjetovnih briga se smanjuje, a zamjenjuje ga hrabra vjera koja zajedno s psalmistom naviješta: “GOSPODIN je moje svjetlo i moje spasenje – koga da se bojim?” (Psalam 27,1).
Prihvaćajući yirah i phobos u njihovom pravom smislu, kršćani su pozvani njegovati vjeru koja se divi Božjem veličanstvu, ali ipak počiva sigurno u Njegovoj ljubavi. Ovaj sveti strah nije kraj duhovnog putovanja nego početak mudrosti, koji vodi do slobode u Kristu.
