Prvih sedam dana ukazanja u Međugorju: Vidioce su šesti dan zatvorili u mrtvačnicu i vodili na psihijatriju
Prvih sedam dana ukazanja u Međugorju: Vidioce su šesti dan zatvorili u mrtvačnicu i vodili na psihijatriju
Ponedjeljak je bio radni dan u svim poduzećima. Taj dan blagdan je sv. Petra i Pavla. Svetkovina, Petrovdan. U to se vrijeme u katoličkim sredinama, baš kao i u Međugorju, na svetkovinu nije radilo pa su djeca dulje odspavala i lijepo se obukla kako bi išla na misu u crkvu.
Međutim, uslijedio je šok, jer je odmah ujutro po njih došla hitna pomoć, u pratnji policije, kako bi ih odvela na psihijatrijsko promatranje u mostarsku bolnicu. – Pokupili su ih kao drva ispred kuće – komentirao je taj događaj fra Jozo Zovko. Vozili su ih u Mostar. Na psihijatriju.
„Milicija nas je ponovno strpala u kola Hitne pomoći. Zbijenima zajedno, a da nismo imali ni gdje sjesti, svaka izbočina na cesti nam je bila bolna. Nakon sat vremena, konačno smo stigli u bolnicu u Mostaru. ‘Naviknite se na ovo mjesto’, rekao je vozač, ‘to bi mogao biti vaš novi dom nakon što vas liječnici proglase ludima’. Milicija nas je prvo odvela u jednu mračnu sobu bez prozora i za nama zaključala vrata. Zrak unutar te sobe je bio vlažan, hladan i ustajao.
Ugledala sam nešto što mi se učinilo kao neka osoba koja leži na stolu, a nakon što su mi se oči privikle na mrak, shvatila sam kako je ta osoba bila mrtva. Preletjevši sobu pogledom, vidjela sam još tijela. ‘Mrtvačnica’, šapnula sam“, prisjeća se Mirjana. Svih šestero bili su užasnuti mjestom na kojemu su se našli i pitali su se kako mogu tako postupati s djecom. Bilo je očigledno da su ih željeli prestrašiti. Najprije mrtvačnicom, a onda zadržavanjem na psihijatrijskom odjelu s teškim i neubrojivim duševnim bolesnicima.
„Nakon što su nas konačno pustili iz mrtvačnice, odveli su nas na pregled kod jednoga liječnika. Njegova pitanja bijahu slična onima dr. Glamuzine, ali je njegovo ponašanje bilo osjetno hladnije. ‘Znate’, rekao je, ‘imamo jedno posebno mjesto za lude’. Obmanjujući nas da smo u čekaonici, zaključao nas je na odjelu ispunjenom mentalno bolesnim pacijentima. Ti ljudi su se besciljno kretali, vikali i puštali čudne zvukove. Jedan pacijent nam je prišao. ‘Ja sam vojnik’, rekao je i počeo vojničkim korakom hodati po sobi. Skupili smo se zajedno, prestravljeni. Jesu li to namjeravali zaključati nas tamo zauvijek?
Srećom, jedna medicinska sestra nas je izvukla van. ‘Vi ne pripadate ovdje’, rekla je. Ona nas je povela kroz slabo osvijetljen hodnik sve do sobe u kojoj su se bile okupile i druge medicinske sestre. ‘Recite nam nešto o viđenju Gospe’, rekla je ta medicinska sestra, ‘svi pričaju o tome’, prisjeća se Mirjana.
Darko Pavičić : „Međugorje – Prvih sedam dana ukazanja”
