SVJEDOČANSTVA

POTRESNO SVJEDOČANSTVO Govorili su mi da me nitko ne voli i da si oduzmem život

Ivhanna Gil je mlada djevojka iz Miamija svoje svjedočanstvo podijelila je na Mladifestu u Petrinji. Ova djevojka vodi program za mlade na kanalu María Vision USA, a trenutno volontira u Međugorju na Maria Vision Međugorje. “Voljela sam Boga i znala sam da On mene voli, ali mislila sam da je na ovom svijetu napravio jednu veliku grešku. Smatrala sam da sam ja bila jedna velika greška na ovome svijetu.

Zbog svega što su mi govorili sama sam povjerovala u to i počela isto to misliti o sebi. Možda mi nisu dali udarce, ali su slomili moje srce. Odlučila sam počiniti samoubojstvo jer sam mislila da će svijet biti puno bolje mjesto bez mene”, posvjedočila je Ivhanna Gil.

Na početku svojeg svjedočanstva Ivhanna Gil izrazila je kako ju je poziv u Petrinju jako iznenadio. ” Ne vjerujem da sam danas ovdje i da ću s vama podijeliti svoju životnu priču. Moj život je jedna priča tame i loših stvari, ali i jedna priča punu osmijeha, radosti i nade”, rekla je.

Ova djevojka iz Amerike istaknula je: “Danas za vas imam jedno pitanje: Gdje ste? Naš Gospodin nam daje isto to pitanje. Sjetimo se kako u Bibliji piše da nakon što su Adam i Eva iznevjerili Boga osjetili su sramotu. Oni se skrivaju od Boga, a On ih pita: ‘Gdje ste‘. Jako je čudno što Bog postavlja upravo to pitanje. Zar Bog ne zna sve? On zna kada mi peremo zube, češljamo kosu, izlazimo s prijateljima, On zna sve.

Zašto onda postavlja to pitanje. Bog ne pita to jer On ne zna gdje su nego da ih potakne da se pokaju za to što su učinili. U sebi imamo nešto jako lijepo, ali i jako čudno.  Puno puta želim učiniti puno toga, ali nakon toga padnem i odustanem. Često sebi znam reći kako sam sebi dopustila pad, ako Bog živi u meni i ako je On moje sve kako sam to dopustila. Svi moramo znati da smo u mogućnost pasti i da nitko od nas nije savršen”.

Svi moramo znati da smo u mogućnost pasti i da nitko od nas nije savršen.

Ivhanna Gil posvjedočila je da je odrasla u katoličkoj obitelji, ali da je u srcu uvijek osjećala da joj nešto nedostaje. “Shvatila sam poslije da mi je nedostajalo to da nisam vidjela Boga u sebi samoj. Nekada vidimo Isusa tako daleko od nas. Znamo da je On Kralj, ali ga doživljavamo daleko. No Bog je ovdje, Bog je u našem srcu. Blizu je tvoga srca. Kada si slomljen i rastrgan, ali i kada si sretan On je tu. On je naš najbolji prijatelj. Trebamo vjerovati u Boga i staviti ga na prvo mjesto da bismo mogli to sve prepoznati.

Tek kada mi sami priznamo da život koji imamo nije naš nego Božji nastupaju promjene u našem životu. Naše srce je stvoreno da voli, da daje ljubav i da prima ljubav. Kada ne možemo voljeti dobro i kada ne možemo primiti ljubav propadamo. Bez ljubavi ne možemo funkcionirati. Svi smo mi Božja kreacija”, istaknula je.

Tek kada mi sami priznamo da život koji imamo nije naš nego Božji nastupaju promjene u našem životu.

U svojem svjedočanstvu prisjetila se da joj je jako teško bilo ići u školu zbog načina na koji su se odnosili prema njoj. “Voljela sam učiti nove stvari i to me je radovalo, ali rastuživalo me što me je većina djece doživljavala kao smeće. Rugali su se onome što sam ja i nisu me gledali kao Božju kćer. Teško mi se bilo povezati s drugima. Svi ti komentari su me jako pogodili i potaknuli me da o sebi mislim loše”, rekla je.

Zbog svega što sam slušala upala sam u depresiju, anksioznost i paniku.

“Bog nam je stvorio usta da njima druge blagoslivljamo, ali često ne blagoslivljamo nego govorimo loše o drugima. Moje pitanje je zašto to činimo? Zašto je potrebno pričati loše o drugim osobama? Zar ne bi bilo bolje da molimo za druge osobe, da pomažemo jedni drugima? Svaki put kada osoba loše priča o drugome ne radi loše drugome nego sebi. Loši komentari su me jako pogodili više možda nego što bi me pogodili udarci.

Zbog svega što sam slušala upala sam u depresiju, anksioznost i paniku. Svaki dan sam slušala da sam ružna, glupa, da ne služim ničemu i da nikad neću biti ništa u životu. Govorili su mi da me nitko ne voli i da si oduzmem život”, prisjetila se.

Možda mi nisu dali udarce, ali su slomili moje srce.

Zbog svega toga Ivhanna Gil izgubila je svoj odnos s Bogom. “Voljela sam Boga i znala sam da On mene voli, ali mislila sam da je na ovom svijetu napravio jednu veliku grešku. Smatrala sam da sam ja bila jedna velika greška na ovome svijetu. Zbog svega što su mi govorili sama sam povjerovala u to i počela isto to misliti o sebi. Možda mi nisu dali udarce, ali su slomili moje srce. Odlučila sam počiniti samoubojstvo jer sam mislila da će svijet biti puno bolje mjesto bez mene.

Bog je toliko dobar da je rekao: ‘Još nije tvoje vrijeme‘, jer nekada smo mi u tolikoj tami da ne vidimo ništa drugo od tame. Ostajemo zatvoreni u našoj boli i tami. Bog nam kaže sačekaj mene jer On imam plan za tvoj život i nisi sam. Uvijek moraš znati da imaš braću i sestre koji ti žele pomoći oni su moji poslanici. Imaš obitelj koja te voli, koja te želi zagrliti. I ono najvažnije imaš Boga”, naglasila je.

Što bi bilo sa svima nama kada bi svatko od nas dao priliku Bogu i da On upravlja našim životima? Što bi se dogodilo kada bismo dali Bogu sav teret koji nosimo?

Nakon što se našla na rubu u srcu je dobila poticaj da prisustvuje na jednoj duhovnoj obnovi. “Bog me pozvao na jednu duhovnu obnovu i u tri dana kada sam zaista otvorila svoje srce i dopustila Bogu da ga transformira u tri dana zaliječio je moje rane. Bogu su bila dovoljna tri dana da izbriše mojih deset godina. Što bi bilo sa svima nama kada bi svatko od nas dao priliku Bogu i da On upravlja našim životima?

Što bi se dogodilo kada bismo dali Bogu sav teret koji nosimo? Zapitajmo se što je to što danas nosimo u svojem srcu i što je to što svatko od nas treba ispustiti. Kažem svima vama naš Bog je Bog ljubavi i nade. On dolazi k nama, ali mi moramo ići u susret Bogu i pokušati približiti se jer On može u jednom danu promijeniti naše srce i cijeli naš život”, istaknula je ova mlada djevojka.

Mogli ste biti sada bilo gdje drugdje, ali vi ste ovdje s Bogom i tom se nalazi vjera ovoga grada.

“Trebamo vidjeti Boga i kada nije sve dobro i kada padnemo. Jako sam ponosna na ovaj grad jer sam saznala da ste prije osam mjeseci imali razoran potres i vidim vas kako ovdje plešete, pjevate i slavite Boga. Mogli ste biti sada bilo gdje drugdje, ali vi ste ovdje s Bogom i tom se nalazi vjera ovoga grada. Iako ste bili slomljeni i ako ste bili na dnu, ustali ste se. Borimo se svi skupa više približit se Bogu i Mariji. Moramo svi znati da Bog ima raširene ruke za nas. Dotaknimo svi rukama pod i osjetit ćemo kako je hladan. Bog ne želi da naše srce bude tako hladno. Bog je svakoga od nas učinio posebnim.

Svi mi smo Božji originali i nigdje ne postoji naša kopija. Svi smo mi jedinstveni. Ti si pozvan podijeliti Božju ljubav sa ostalima. To je ono što je Bog učinio u meni. Bila sam prazna i bez nade, mislila sam da nema ljubavi za mene, ali Bog je promijenio moje srce. I nadam se da svi vi znate da sve ono staro i ranjivo postaje novo samo u Isusovo ime. Bog je uzeo ovu djevojčicu odbačenu, odbačenu od same sebe i pretvorio me u jednu osobu punu sigurnosti. Kada vjerujemo u Boga možemo premještati planine. Povjerujte Bogu”, zaključila je.

www.medjugorje-news.com

Izvor
hkm.hr

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button