Poslušnost u braku – zašto je i samozvani tradicionalisti izbjegavaju?
Upozorenje svetog Pavla ženama da se podlože svojim muževima kao što se Crkva podlaže Kristu (Efežanima 5) jedno je od najneugodnijih učenja za moderne katolike. Ali nije samo poslušnost u braku ono što modernisti smatraju nepoželjnim – i nisu samo liberali ti koji to ne mogu podnijeti. U cijelom političkom i vjerskom spektru, čak i među samozvanim tradicionalistima, nalazimo svakakve izgovore za izbjegavanje poslušnosti. Duboko usađena u post-prosvjetiteljsku svijest je izjednačavanje autoriteta s tiranijom i poslušnosti s ropstvom.
Kad bolje razmislimo, Sveto pismo nam govori da je pitanje autoriteta i poslušnosti temeljno za raskid veze čovječanstva s Bogom kroz cijelu povijest, počevši od pobune Adama i Eve. Sotona je prevario Evu da pomisli da je Božja zapovijed trik da je sputa, a ne dar ljubavi. Adam je nastavio, birajući ugoditi svojoj ženi, a ne Bogu. Otada su i muškarci i žene imali sumnjičav i oprezan stav prema Božjem autoritetu, a ne podložan i prijemčiv, dok su ironično, dominirali i manipulirali drugima na isti način na koji su se bojali da Bog čini njima.
Iskonska stvarnost autoriteta kao dara i poslušnosti kao prijemljivosti, koju je Krist došao obnoviti u bračnom jedinstvu sa svojom Crkvom, ključna je za novu knjigu teologinje Mary Stanford, The Obedience Paradox: Finding True Freedom in Marriage. Oslanjajući se na Sveto pismo, teologiju tijela i cjelokupnu učiteljsku tradiciju Crkve o bračnoj poslušnosti, Stanford nudi ne samo obranu tradicionalnog učenja, već i duboko rasvjetljenje o tome kako i žene i muževi mogu pronaći pravu slobodu u podvrgavanju Božjem planu za ono što je papa Pio XI. nazvao “poredak ljubavi” u braku, koji je uzajaman i asimetričan.
Riječi kao što su podložan, podanik i poslušan mogu se činiti krajnje nespojivima s temeljnom jednakošću koju nam Isus nudi u krštenju. Ipak, poglavarstvo i poslušnost unutar braka autoritativno su propovijedani kroz povijest Crkve.
Kada se ispravno shvati i živi, poslušnost je zapravo oslobađajuća. Paradoks poslušnosti osvjetljava temu ispitujući odnos između muža i žene u braku kao sliku Kristova odnosa prema Crkvi. Predstavljajući seksualnu komplementarnost muža i žene kao izraz dara, ova knjiga ispituje značenje i snagu prijemljivosti u vezi.
Dok brak svakako uključuje uzajamno davanje i primanje, muž najautentičnije živi kao poglavar kada se prema svojoj ženi ponaša kao velikodušni darivatelj. U skladu s tim, žena prakticira autentičnu poslušnost kada milostivo prima samodarivanje svoga muža. Razumijevanje poslušnosti kao slobodnog primanja dara otkriva njezin jedinstveni potencijal da nas učini slobodnijima i da dovede do dubljeg duhovnog jedinstva između osoba, kako ljudskih tako i božanskih.
Stanfordičina prezentacija bit će oslobađajuća posebno za one katolike otvorenog srca koji se, iako žele biti vjerni nauku Crkve, boje kako će u današnje vrijeme spominjanje ove posebne točke biblijskog i učiteljskog nauka o braku samo stvoriti priliku za dominaciju i zlostavljanje. Ipak, ne samo žene, i ne samo bračni parovi, nego svi katolici mogu učiti iz toga kako se poslušnost živi u braku, i vidjeti da je poslušna prijemljivost srž onoga što znači biti ljudska osoba.
Mary Stanford je govornica, učiteljica i spisateljica o katoličkom braku i obiteljskom životu. Ona je izvanredna profesorica na Sveučilištu Christendom i magistrirala je teološke studije na Papinskom institutu Ivana Pavla II. za studije o braku i obitelji. Ona i njezin suprug Trey imaju sedmero djece.
quovadiscroatia.com
