Papa Franjo: Teologija Benedikta XVI. nije za prošlost nego je plodonosna za budućnost
Prinos teološkoga djela i misli Benedikta XVI. i dalje je plodan i djelatan; svi osjećamo njegovu duhovnu prisutnost, rekao je papa Franjo danas prijepodne tijekom svečanosti uručenja Nagrade Ratzinger za 2022. godinu, dodijeljene isusovcu patru Michelu Fédouu i prvi put jednoj osobi židovske religije, profesoru Josephu Haleviju Horowitzu Weileru
Svi osjećamo duhovnu prisutnost Pape emeritusa i pratnju u molitvi za cijelu Crkvu – rekao je papa Franjo predsjedajući svečanosti uručenja ovogodišnje Nagrade Ratzinger, te se spomenuo trenutaka s osobnih, bratskih i srdačnih susreta proživljenih proteklih godina s Benediktom XVI., ističući pritom snagu, plodnost i aktualnost misli svojega prethodnika, piše Vatican News.
Ne nedostaje za mene trenutaka osobnoga, bratskog i srdačnog susreta s Papom emeritusom. Ali, ova je prigoda važna kako bi se ponovno potvrdilo da je prinos njegova teološkoga djela i općenito njegove misli i dalje plodan i učinkovit.
Reforma i kontinuitet
Šezdeset godina nakon početka Drugoga vatikanskog sabora Papa je podsjetio na ulogu Josepha Ratzingera, najprije kao stručnjaka tijekom radova, a potom kao voditelja crkvene zajednice u provedbi tog bitnog događaja. On nam je pomogao temeljito čitati saborske dokumente, predlažući nam hermeneutiku reforme i kontinuiteta, te pokazujući njezinu ključnu funkciju za preoblikovanje središnje ga pitanja naravi i poslanja Crkve u našem vremenu – rekao je te dodao – Teološki doprinosi Benedikta XVI. i dalje su uporište; nisu usmjereni prema prošlosti, nego su plodni za budućnost, za provedbu sabora i za dijalog između Crkve i današnjega svijeta.
Ti nam prinosi daju čvrstu teološku osnovu za hod Crkve; „žive“ Crkve, koju nas je on naučio vidjeti i živjeti kao zajedništvo, i koja je u hodu – u „sinodi“ – vođena Gospodinovim Duhom, uvijek otvorena za poslanje naviještanja evanđelja i služenja svijetu u kojemu živi.
Živa misao
Riječ je o služenju vrlo aktualnim i diskutabilnim područjima kao što je cjelovita ekologija, ljudska prava, susret različitih kultura. To pokazuju profili dobitnikā ovogodišnje Nagrade Ratzinger: isusovac pater Michel Fédou i profesor Joseph Halevi Horowitz Weiler. Rimski je biskup svećenika nazvao „maestrom kršćanske teologije“, valjanim nasljednikom velike francuske teologije“.
Poznavanje tradicije vjere jačalo je u njemu živu misao, koja je znala suočiti se i s aktualnim pitanjima na području ekumenizma i odnosa s drugim religijama.
U ime međureligijskoga dijaloga
Prvi dobitnik Nagrade Ratzinger židovske vjere, profesor Weiler, istraživao je pak, u dogovoru s Benediktom XVI., pitanja koja su, po mišljenju pape Franje, vrlo važna: od odnosa između vjere i pravnoga razuma do krize pravnoga pozitivizma i sukoba prouzročenih neograničenim proširenjem subjektivnih prava; pa sve do ispravnoga shvaćanja ostvarivanja vjerske slobode u kulturi koja teži tomu da potisne vjeru u privatnu sferu.
Papa Benedikt je te teme uvijek smatrao središnjima u dijalogu vjere sa suvremenim društvom. Profesor Weiler nije samo proveo temeljita istraživanja o njima, nego je također zauzimao odvažna stajališta u potrazi za konsenzusom o temeljnim vrijednostima i prevladavanju sukobā za opće dobro. Znak je velike nade da se u tomu židovski i kršćanski vjernici mogu ujediniti.
Stoga je dodjela nagrade za papu Franju razlog za radost.
U teškom trenutku, u kojem je bilo dovedeno u pitanje, papa Benedikt je odlučno i ponosno istaknuo da je od samoga početka cilj njegova osobnog teološkog rada bilo dijeljenje i promicanje svih koraka pomirenja između kršćana i Židova počevši od Sabora. Ja sam pak nastavio u tom pravcu, s daljnjim koracima, u duhu dijaloga i prijateljstva sa Židovima koji me uvijek poticao tijekom moje službe u Argentini.
