Papa Franjo održao sat vjeronauka s 200 djece
Papa Franjo je 11. travnja posjetio župu svetoga Ivana Marije Vianneyja u istočnom dijelu Rima. Time je započeo niz naslovljen “Škola molitve” s djecom koja se pripremaju za prvu pričest u Godini molitve kojom se Crkva priprema za Jubilej.
Pozdravi, darovi i oko sat vremena razgovora s djecom o temama života i smrti, važnosti molitve i riječi ‘hvala’ čak i u “mračnim trenucima”, kao i za male svakodnevne stvari poput hrane: “Znate li da ima djece koja nemaju što jesti?”
„Vau, papa! Ma, daj…“. Župnik nije ništa spomenuo, tako da je „tajna bila gotovo pa sačuvana“, premda su mala skupina novinara i kamera ispred župe te drugi ljudi koji su se okupili u velikom broju po kućama, lokalima i trgovinama s pametnim telefonima u rukama, izazvali znatiželju i iznenadili oko 200 djece koja su došla na vjeronauk, javlja Vatican News.
Primijetili su da dan nije bio uobičajen, nego da se nešto važno događa u župnoj dvorani. Dodatni šok je uslijedio kada se oko 16 sati na vanjskoj rampi pojavio bijeli Fiat 500 L registarskih oznaka SCV.
Prvi susret „Škole molitve“
„Ciao!“. Papa Franjo, nakon što je pozdravio župnika don Marca Gandolfa i mons. Rina Fisichellu, proprefekta Dikasterija za evangelizaciju i organizatora susreta, mahnuo je rukom i nastalo je ono što on sam voli definirati kao „graja“ ili „buka“ – ona dobra – koju su proizvela djeca koja su, gotovo kao da se penju jedno na drugo, pojurila naprijed kako bi se rukovala s Papom. „Rekli su mi: pazite, gospodine Papa, jer djeca prave buku. Je li to istina?“, upitao je.
S dječacima i djevojčicama koji se pripremaju za prvu pričest, Jorge Mario Bergoglio proveo je oko sat vremena i otvorio „Školu molitve“, prvu u dugom nizu susreta koji će obilježiti započetu Godinu molitve, kao duhovnu pripravu za Svetu godinu 2025. Novi je to niz koji idealno povezuje idući Jubilej s Jubilejom milosrđa 2016., odnosno s nizom „Petaka milosrđa“ koji je Papa ostvarivao jednoga petka u mjesecu kroz godinu dana. Otišao bi tada neočekivano na neko od mjesta u glavnom gradu da pozdravi one koji žive na margini ili u teškim uvjetima.
Papa pojedinačno pozdravio djecu
Ovaj niz susreta htjeli smo započeti s djecom. Djeca iz Župe sv. Ivana Marije Vianneya nisu se dala uplašiti neobičnog katehete koji je došao u župu da mu postavljaju tako iznenađujuća pitanja o smrti, o ljubavi prema obitelji i prijateljima, o boli i radostima života, o važnosti molitve. Bili su uzbuđeni i poduzetni, što se moglo vidjeti već u trenutku pozdravljanja kad je papa Franjo svima pokušavao dati peticu ili staviti ruku na njihova isturena čela. Na kraju je zastao na nekoliko sekundi s malom Alice, koja ima 10 godina i koja je bila u prvom redu u invalidskim kolicima, kako bi je pomilovao po glavi.
U razgovoru oko sat vremena
„Neću vam držati govor jer sam dosadan, nego ću odgovarati na vaša pitanja“, započeo je. I tako je radio sljedećih 50-ak minuta, ponavljajući skupa s djecom riječi koje treba čvrsto zapamtiti („Hvala, molim, oprosti“, kao apsolutno prve), pokazujući tko je na redu da govori („Već si govorio, netko drugi!“), pozivajući one koji su bili sramežljivi da imaju hrabrosti („Dođi ovamo, reci to u mikrofon“) ili zahvaljujući djeci koja su postavljala opširna pitanja („Dobar si, ti si filozof“).
„Hvala, molim te i oprosti“
Posebno je papa Franjo želio ponoviti djeci važnost „zahvaljivanja za sve“: roditeljima, prijateljima, učiteljima i katehetama, ali prije svega zahvaljivanja Bogu „Važno je zahvaljivati za sve. Na primjer, ako uđete u nečiju kuću i ne kažete hvala i onda odete, ili ne pozdravite, je li to lijepo?“. Prva riječ je, dakle, „hvala“, dok je druga „molim te“, treća „oprosti“: „Je li dobra osoba koja nikad ne kaže oprosti? Teško je tražiti oprost, ponekad dolazi sram i ponos. Ali važno je kad se netko oklizne da se ispriča. Tri riječi: hvala, molim te, oprosti“, poučio je Papa.
Moliti i u mračnim trenucima života
Tema molitve bila je središnja tema dijaloga. Ona je ono što, ustvrdio je Papa, nikada ne smije nedostajati čak ni u „mračnim trenucima“ života. „Koji su to?“. „Kad netko umre, kad se netko onesvijesti, kad se posvađaš s prijateljem“, vikala su djeca. Jedno od najdirljivijih pitanja bilo je Alicino: „Kako mogu zahvaliti Gospodinu u bolesti?“. „I u mračnim trenucima moramo zahvaljivati Gospodinu, jer nam daje strpljivost da podnosimo poteškoće. Recimo zajedno: hvala ti Gospodine što nam daješ snagu da podnosimo bol“, odgovorio je Papa.
„A molite li se vi? Kako se molite? Što se može reći Gospodinu?“, ponovno je upitao. Jedno od djece je ustalo i sjetilo se da se njegova obitelj uvijek moli prije jela. „On je rekao nešto važno. Ali znate li da ima mnogo djece koja nemaju što jesti? Zahvaljujem li Gospodinu koji mi daje hranu? Zahvaljujem li mu što mi je dao obitelj?“, potaknuo je na razmišljanje Sveti Otac.
Posljednje pitanje doticalo se teme vjere. „Jeste li vi kršćani?“, upitao je papa Franjo, „Imate li vjere? Recimo zajedno: hvala ti Gospodine što si mi dao vjeru.“ Druga su djeca pitala zašto postoji smrt i samoća, dok je Sofia, koja će za nekoliko dana primiti pričest, rekla da je potresena viješću o ratovima. I ovdje pitanje: kako reći „hvala“ u tako tragičnom trenutku? „Moramo mu uvijek zahvaliti, u svakom trenutku. Dajem vam savjet – prije spavanja razmislite: za što danas mogu zahvaliti Gospodinu? Zahvalite“, zaključio je Papa.
Molitve i darovi
Između šala – „Je li ti dosadno? Sada odlazim“ – i još pitanja, Franjo je završio susret izmolivši s djecom „Molitvu zahvale“ sastavljenu za tu prigodu i otisnutu na brošuri s logom Jubileja. Svakom djetetu je dao krunicu: „Donio sam vam krunice i čokoladna jaja? Što želite, krunice ili jaja?“. Podijeljeni glasovi, smijeh kateheta. Papa je katehetama i svećenicima darovao prvih šest izdanih svezaka serije „Appunti sulla Preghiera“ (Bilješke o molitvi), priručnika koje je osmislio prvi odjel Dikasterija za evangelizaciju za potporu pastoralnog života s obzirom na dolazeći Jubilej.
Pozdravi na ulici roditeljima, katehetama i stanovnicima kvarta
Papin izlazak iz dvorane pratilo je pjevanje „Aleluja“. Vani, iza barijera, rimskog biskupa čekali su roditelji djece: „Ciao Papa! Papa blagoslovi nas“, vikali su. Prolazni put natrag do ulice bio je pun župljana i stanovnika koji su pokušavali prići automobilu vičući „Živio Papa“ ili su zatražili blagoslov djece. Franjin je Fiat nekoliko puta zastao da Papa dodirne djecu u kolicima ili da podijeli krunice. Potom se oprostio od ove periferije i kroz redoviti promet i uz zadivljene poglede prolaznika vratio u Dom Svete Marte.
