Papa Franjo: Gospodine, probudi nas iz sna mlakosti i nezainteresiranosti
“Vjera nije voda koja gasi. To je vatra koja peče. To nije sedativ za one pod stresom. To je ljubavna priča za one koji su zaljubljeni. Zato Isus najviše od svega mrzi mlakost. Trebamo klanjatelje. Pomalo smo izgubili osjećaj za adoraciju – biti u tišini pred Gospodinom, klanjajući mu se”, istaknuo je papa Franjo na početku ovoga došašća.
Ako smo iščekivani u Nebu, zašto smo opterećeni zemaljskim brigama? Zašto smo zabrinuti zbog novca, slave, uspjeha, svega onoga što prolazi? Zašto gubimo vrijeme razmišljajući o noći, umjesto da čekamo svjetlo dana? Zašto tražimo “zaštitnike” koji će nam pomoći u karijeri, da se uspnemo, napredujemo? Sve će to proći, poručio je papa Franjo na početku došašća, 29. studenoga na misi u bazilici sv. Petra u Rimu.
Pročitajte Papine nadahnute riječi koje vas mogu nositi kroz ovo došašće u kojem se nalazimo!
Sada ne živimo po danu, nego u iščekivanju dana. Mi smo u iščekivanju dana, sred tame i umora. Dan će stići kad budemo s Gospodinom. Kao što smo prije svoga rođenja bili iščekivani od onih koji su nas voljeli, sad smo iščekivani od Ljubavi u osobi. A ako smo iščekivani u Nebu, zašto živimo opterećeni zemaljskim brigama?
Zašto se uzrujavamo zbog nedostataka novca, nedostatka slave, nedostatka uspjeha? Sve je to prolazno! Zašto gubimo vrijeme razmišljajući o noći, umjesto da čekamo svjetlo dana? Zašto tražimo zaštitnike da napredujemo, da se uspnemo, da nas promoviraju u karijeri. Sve to prolazi.
Vjera je ljubavna priča za one koji su zaljubljeni!
Vjera nije voda koja gasi. To je vatra koja peče. To nije sedativ za one pod stresom. To je ljubavna priča za one koji su zaljubljeni. Zato Isus najviše od svega mrzi mlakost. Trebamo klanjatelje. Pomalo smo izgubili osjećaj za adoraciju – biti u tišini pred Gospodinom, klanjajući mu se.
Kada se vrtimo samo oko sebe i svojih potreba, nezainteresirani za druge, noć se spušta u srce, a srce postaje mračno. Uskoro se počinjemo žaliti na sve. Zatim se osjećamo kao žrtve sviju i na kraju se stvaraju zavjere o svemu. Prigovaranje, osjećaj žrtve i zavjere.
Dođi, Gospodine Isuse!
Da bi se unijelo svjetlo u ovo snivanje u osrednjosti, mlakosti, potrebna je budnost molitve. Da bismo se trgnuli iz sna nezainteresiranosti, potrebna je budnost dobročinstva. Kada se klanja Bogu i služi najmanjima, Crkva ne živi u noći. Čak i ako je umorna i kušana, hoda prema Gospodinu.
Sada ga pozivamo: Dođi, Gospodine Isuse, trebamo te! Dođi nam blizu! Ti si svjetlo! Trgni nas iz sna osrednjosti! Probudi nas iz tame nezainteresiranosti. Dođi, Gospodine Isuse! Učini budnima naša srca koja su sada rastresena, da osjete želju moliti i potrebu ljubiti.
www.medjugorje-news.com/hkm.hr
