Papa Franjo dužan je čuvati stado od vukova, osobito onih koji stado poučavaju zabludama
Papa Franjo dužan je čuvati stado od vukova, osobito onih koji stado poučavaju zabludama Belgijski biskupi koji govore flamanski, izdali su liturgijski vodič blagoslova za parove homoseksualne orijentacije. Ova prijevara je očito u potpunoj suprotnosti s katoličkom vjerom, jer je riječ o parodiji blagoslova koji se daje unutar katoličkog obreda vjenčanja.
To predstavlja očiti gubitak vjere od strane jednog dijela pastira, koji su se prilikom svojih biskupskih posvećenja (ređenja) zavjetovali da će podupirati katoličku vjeru i sada su javno odbacili tu vjeru prihvaćajući ono što je uvredljivo za Boga.
Bog je stvorio muškarca i ženu s komplementarnim seksualnim sposobnostima i zapovjedio im da se plode i množe. Također im je zabranio da zlorabe svoje seksualne sposobnosti upuštajući se u sodomiju.
Kada svećenik blagoslivlja muškarca i ženu koji su obećali vjernost jedno drugome, on zaziva Boga da im da milost i snagu da ispune te zavjete. Božja naklonost nije i ne može počivati na obostranoj “vjernosti“ dvojice muškaraca ili dviju žena, koji se zavjetuju da će prekršiti Njegov zakon obećavajući da će sodomizirati jedno drugo!
Sodomija je smrtni grijeh koji narušava naravni poredak koji je stvorio Bog teškom zlouporabom seksualne sposobnosti – očigledna povreda naravnog zakona osuđena u Svetom pismu kao grijeh teške moralne pokvarenosti.
Prihvaćanje sodomije od strane ovih biskupa je sramotno. Molitva koju predlažu za završetak obreda “blagoslova” glasi: „Bože… Znaš njihova srca i put kojim će od sada ići zajedno. Neka njihova predanost jedno drugome bude snažna i vjerna”.
Bog nam je već rekao da osuđuje put kojim su homoseksualne osobe krenule. Smrtni grijeh je put u pakao. Obveza upuštanja u smrtni grijeh je smrtonosni pakt koji duhovno šteti svakoj uključenoj osobi. Tražiti od Boga da ovaj smrtonosni pakt učini “snažnim i vjernim“ đavolsko je izvrtanje dužnosti crkvenih službenika da odvedu ovce od grijeha uz pomoć Božje milosti.
Misle li ti biskupi da Bog želi da ljudi traže Njegovu pomoć u kršenju Njegovog zakona?
Ono što su ovi biskupi učinili je zapanjujuće. Oni su lažni pastiri, koji vode svoje ovce u teški grijeh. Oni utvrđuju ljude u potvrdi ponašanja koje uništava duše.
Predloženi “zavjeti” uključuju ovu nevjerojatnu molitvu: „Zahvaljujemo ti što smo se mogli pronaći. Želimo biti tu jedno za drugo u svim životnim okolnostima. Ovdje s pouzdanjem izražavamo da želimo raditi na međusobnoj sreći, iz dana u dan”.
Ne treba zahvaljivati Bogu za pronalazak suučesnika u smrtnom grijehu. Bog osuđuje smrtni grijeh. On želi da izbjegavamo i to i blisku priliku za grijeh, što znači da bismo trebali izbjegavati nesveta prijateljstva koja mogu dovesti do grijeha. Navođenje nekoga na sodomiju nikada neće donijeti sreću, već će dušu uroniti u tamu i dezorijentiranu odvojenost od Boga.
Biskupi pokušavaju opravdati svoje odstupanje od vjere lažnom tvrdnjom da su homoseksualci koji “odluče živjeti kao par“ ušli u odnos koji „može biti izvor mira i zajedničke sreće za one koji su uključeni“.
Vjeruju li biskupi doista da kršenje Božjeg zakona donosi mir i sreću? Ako to učine, onda trebaju prepoznati svoju duhovnu sljepoću i pokajati se. Ne mogu se zavjetovati da su vjerni Kristu i njegovom Evanđelju, a u isto vrijeme odbaciti božanski Zakon o spolnom moralu. Ako se neće pokajati neka daju ostavke.
Ali svi znamo da oni to neće učiniti. Oni sebe ne vide kao svojevoljne subverzivne osobe koje rade na rušenju kršćanskog morala, već kao odvažne proroke novog, prerađenog kršćanstva u kojem sodomija više nije grešna, već je dio Božjeg plana za stvaranje.
Dokument flamanskih biskupa opisuje homoseksualne zajednice kao „životne situacije koje u potpunosti ne ispunjavaju objektivni ideal braka”. Ali sodomitske zajednice nisu “životne situacije“ koje se događaju izvan nečije kontrole. Oni su slobodno odabrani način života koji nimalo ne sliči braku, već je potpuna krivotvorina. Brak nije “objektivni ideal”, u smislu nečega čemu se može težiti, ali što zapravo samo rijetki postižu. Brak je Božji plan za muškarca i ženu.
Za ove svojeglave pastire, homoseksualne zajednice mogu biti „velikodušan odgovor koji se može dati Bogu… sebedarje koje Bog traži usred složenosti konkretnih ograničenja, čak i kada puni objektivni ideal nije postignut”. Ovo je besmislica, prosta i jednostavna. Nema “velikodušnog odgovora Bogu“ u kršenju Božjeg zakona i nastojanju da se to kršenje opravda tvrdnjom da je to nešto što Bog dopušta i na što gleda blagonaklono.
Flamanska hijerarhija odlučila je pokrenuti sveobuhvatni napad na katoličku vjeru pod krinkom stvaranja “ozračja poštovanja, priznanja i integracije”. Njihova je nevjera zapravo jasan primjer nepoštivanja Boga i Njegova zakona, te odbijanja da taj zakon priznaju kao normativni. Umjesto da promiču Krista onima koji su mučeni homoseksualnim iskušenjima, svojeglavi pastiri im kažu da je uredu da žive grešnim načinom života govoreći im da Bog odobrava ono što rade.
Papa Franjo dužan je čuvati stado od vukova, osobito onih koji stado poučavaju zabludama. Katolički vjernici od svojih pastira trebaju čuti da se zablude i nemoral neće tolerirati.
Katolike u Belgiji treba zaštititi od vlastitih biskupa koji pokušavaju uništiti katolicizam i zamijeniti ga monstruoznošću koju su sami stvorili, začaranim sustavom koji promiče grijeh i tako odvaja čovjeka od Boga.
Izvor/ Quo Vadis Croatia
