Papa Franjo: Đavao nije mit, on je stvaran a ovo je razlog zbog kojeg želi uništiti čovjeka
Iz razgovora koji je sveti otac Papa Franjo vodio s novinarkom Lorenom Bianchetti uoči velikog petka izdvajamo neka udarna zapažanja. Papa je ponovno upozorio, da nije samo Europa u ratu, nego cijeli svijet te je detaljno obrazložio djelovanje đavla, u kojeg kako sam kaže, itekako vjeruje:
Lorena Bianchetti: Što se događa s čovječanstvom, Vaša Svetosti?
Ništa novo. Jedan je pisac rekao da je “Isus Krist u agoniji do kraja svijeta” . On je u agoniji u svojoj djeci, u svojoj braći i sestrama, prije svega u siromašnima, u marginaliziranim, u siromašnim ljudima koji se ne mogu braniti. U ovom trenutku u Europi, ovaj rat nas stvarno pogađa. Ali pogledajmo malo dalje.
Svijet je u ratu, svijet je u ratu! Sirija, Jemen, onda pomislite na narod Rohingya koji je protjeran, bez domovine. Rat je posvuda. Genocid u Ruandi prije 25 godina. Jer svijet je odabrao – teško je to reći – ali svijet je odabrao Kajinov put i rat je provođenje onoga što je učinio Kajin, odnosno ubijanje nečijeg brata, kazao je Papa Franjo.
Lorena Bianchetti: I to je tako jer postoji dobro, a postoji i zlo. Često ste nas upozoravali na način na koji zlo djeluje. Rekli ste nam da se đavao predstavlja u dobrom svjetlu, laska nam. ali u stvarnosti, zlo želi samo naš poraz: ne vodite dijalog s đavlom.
I zato vas pitam, upravo u svjetlu ovoga što ste rekli, kako se mogu pronaći oblici posredovanja, oblici dijaloga s osobom, ili u svakom slučaju, s onim osobama, koje žele i koje teže samo nametanju moći ?
Sveti otac: Kad kažem da ne treba razgovarati s đavlom, to je zato što je đavao zao, nema ništa dobro u njemu! Kažemo da je kao apsolutno zlo. On je taj koji se potpuno pobunio protiv Boga! Ali s tim ljudima koji su bolesni, koji imaju tu bolest mržnje, razgovarate, razgovarate.
Isus je razgovarao s mnogim grešnicima, čak i s Judom do kraja govorio je kao s “prijateljem”, uvijek s nježnošću jer svi mi uvijek imamo, s Gospodinovim duhom, nešto dobro što je On ugradio u nas.
A kad sam pred osobom, kad smo ispred osobe, moramo razmišljati o tome što je toj osobi: ne zlo ili na skriveno, nego više na dobar dio. Svi želimo nešto dobro, svi! Ovo je uistinu slika Božja u nama. Ali nikada ne smijemo odustati od osobe, ne… koja je na kraju učinila zlo, i reći, “Ova osoba je osuđena” .
Pada mi na pamet žena koja je otišla na ispovijed kod župnika u Arsu jer joj se muž bacio s mosta.
On ju je slušao, ona je plakala. “Ono što me najviše uzrujava je to što je u paklu . ” “Stani” , rekao joj je. “Između mosta i rijeke je milost Božja”. Bog nas uvijek do kraja pokušava spasiti, jer je u nas ugradio nešto dobro. Stavio je to dobro i u Kajina, i u Abela, ali je Kajin učinio nasilno djelo; a ovim djelom se vodi rat, kazao je Papa Franjo.
Lorena Bianchetti: Ali, što mislite, čak i s kulturološkog gledišta, postoji li dovoljno predanosti – govorim čak i o crkvenoj razini, dakle ne samo kulturnoj – postoji li dovoljno predanosti da se upozoravaju oni ljudi koji su u iskušenju da padnu i da žive s paklom u svojim srcima već na ovoj zemlji?
Ovo vam govorim jer ponekad živimo u društvu u kojem se čini da je đavolsko definitivno privlačnije, poticajnije od onoga što je dobro, pošteno, ljubazno, čak duhovno, što se predstavlja dosadnim.
Sveti Otac: Da, to je istina. Zlo je zavodljivije. Da se vratim na đavla, netko kaže da previše pričam o vragu. Ali on je stvaran. Vjerujem u njega, eh! Neki kažu: “Ne, on je mit”.Ne pristajem na mitove, jer je stvaran, vjerujem u njega. Ali on je zavodljiv. Zavođenje znači da on uvijek pokušava ući u naša srca obećavajući nešto. Da su grijesi ružni, da ne sadrže ništa dobro, nitko ne bi griješio.
Đavao vam predstavlja nešto lijepo u vezi s grijehom i tako navodi vas na grijeh. Na primjer, oni koji stvaraju rat, oni koji uništavaju živote drugih, oni koji iskorištavaju ljude za posao. Neki dan sam čuo obitelj kako pripovijeda da je njihov otac, još mlad oženjen čovjek, morao raditi kao nadničar u poljoprivredi.
Odlazio bi rano ujutro, a vraćao se navečer, zarađujući vrlo malo, iskorištavan od strane tvrtke koja vrijedi milijarde. I ovo je rat. I ovo je uništavanje, nisu samo tenkovi, ovo je uništavanje. Đavao je uvijek za naše uništenje. Zašto? Jer mi smo slika Božja.
Vratimo se na početak, tri popodne. Isus umire, umire sam. Najapsolutnija samoća, napušten čak i od Boga:“Zašto si me napustio?” Najapsolutnija samoća, jer se htio spustiti i u najgore dubine naše samoće da nas iz nje izvuče.
On se vraća Ocu, ali najprije silazi, on je u svakoj izrabljivanoj osobi, onima koji trpe rat, onima koji trpe uništenje, onima koji trpe trgovinu. Koliko je žena robinja trgovine ljudima ovdje u Rimu i u velikim gradovima. To je djelo zla. Rat je, kazao je Papa Franjo.
Lorena Bianchetti: Ukratko, kao što je Dostojevski rekao u Braći Karamazovima: „Tamo se bore Bog i đavao, a bojno polje je srce čovjeka“. Tu se igra igra.
Sveti Otac: Tu se igra. Zato je potrebna krotkost, ta poniznost da se kaže Bogu: “Ja sam grešnik, ali ti me spasi, pomozi mi!” Jer svatko od nas ima u mogućnosti raditi ono što rade drugi koji uništavaju ljude, koji iskorištavaju ljude. Jer grijeh je moguć zbog naše slabosti i također zbog naše oholosti, kazao je Papa Franjo.
Lorena Bianchetti: Ranije ste se prisjetili fraze koju je Isus rekao na križu: “Bože moj, zašto si me napustio?”A ova fraza odaje samoću, ali i tugu, tjeskobu, pa čak i očaj, stanje duše koje svi doživljavamo kada ne znamo što je rješenje patnje, ali čak i osjećaj krivnje. Što se tiče očaja, ono što mi pada na pamet, Vaša Svetosti, je slika iz ovog rata – i to kažem kao majka – otac koji trči s djetetom u naručju jer je pogođen gelerima.
On i njegova supruga očajni trče u bolnicu. Vijest koja je objavljena je da ovo dijete, nažalost, nije preživjelo. Ne mogu zamisliti očaj koji je više srceparajući od onog dvoje roditelja koji na ovaj način izgube dijete. Što im želiš reći? Što želite poručiti onim roditeljima koji proživljavaju ovo srceparajuće iskustvo?
Sveti Otac: Znate, u životu se uči. Morao sam naučiti mnogo stvari, a moram još učiti jer se nadam da ću još malo živjeti, ali moram učiti. I jedna od stvari koje sam naučio je ne govoriti kad netko pati. Bilo bolesna osoba, bilo tragedija. Uzimam ih za ruku, u tišini. Ali kad ti dođu reći, da su bolesni tada, “Ne, onaj ovdje ili onaj tamo, nego Gospodin…”. Držite se mirno! Budi tiho!
U prisutnosti patnje: tišina. I plači. Istina je da je plač Božji dar, to je dar koji trebamo tražiti: milost da plačemo, pred našim slabostima, pred slabostima i tragedijama svijeta. Nema tu riječi. Citirali ste Dostojevskog. Ono što mi pada na pamet je ta mala knjižica koja je kao sažetak cijele njegove filozofije, njegove teologije, svega: Bilješke iz podzemlja .
A tamo piše da je netko umirao, – bili su osuđenici, zatvorenici koji su bili u bolnici – netko je umro i oni bi ih pokupili sklonili. A netko drugi iz drugog kreveta kaže: „Molim vas, prestanite! Čak je i on imao majku”. Slika žene, slika majke pred križem. Ovo je poruka, to je poruka od Isusa za nas, to je poruka nježnosti u majci. U najgorem trenutku svog života Isus nikoga nije vrijeđao, kazao je Papa Franjo.
