Ovi brakovi su najdugotrajniji i najčvršći, kažu istraživanja
Postoji opća pretpostavka – toliko raširena da za nju više nisu potrebna dokazivanja – da je za kvalitetan i trajan brak potrebno najprije završiti fakultet, započeti uspješnu karijeru, a zatim tražiti partnera s istim kvalifikacijama. Unatoč činjenici da se nažalost brakovi danas sve češće i olako raspadaju, kvalitetan i dobar brak se još uvijek karakterizira po svojoj vjernosti i trajnosti.
Još jedna (pogrešna) ideja koja je postala naširoko dijeljena i promicana, jest ta da prije nego što se upustite u tako konačnu obvezu, trebate “probno” razdoblje suživota – kako biste vidjeli kako je biti zajedno unutar istih zidova sa tom osobom, bolje rečeno “isprobati brak” prije nego se na njega konačno odlučite.
Voljno ili nevoljno, ovaj popularni pristup braku “prisvojili” smo iz potrošačkog načina razmišljanja: prije potvrde kupnje moram testirati ispunjavaju li proizvod ili usluga moja očekivanja. No sociološka istraživanja pokazuju da to nije najbolji pristup kada je brak u pitanju, piše Aleteia.
Psihologinja Galena Rhoades, koja proučava odnose mladih, tvrdi u videu na YouTubeu da: Općenito mislimo da je bolje imati više iskustva (…). Ali upravo je suprotno. Imati više iskustva predbračnog suživota s nekim bilo je povezano s kasnijim manje sretnim brakom. Na primjer, otkrili smo da su ljudi koji su prije bili u braku, ljudi koji su prije braka živjeli s dečkom ili djevojkom i koji su imali više seksualnih partnera prije braka, kasnije imali lošije brakove. Ona navodi različite moguće razloge za to.
Na primjer, stalno uspoređivanje s alternativama i iskustvo s prethodnim vezama – može oslabiti predanost i vezanost. Profesor sociologije i direktor Nacionalnog bračnog projekta (Sveučilište u Virginiji) W. Bradford Wilcox, zajedno s demografom Lymanom Stoneom, također je istraživanjem pokazao koliko je učinkovitiji tzv. tradicionalni i toliko omalovažavani model. Dan McLaughlin citira Wilcoxa u National Reviewu: Mnoge mlade odrasle osobe danas vjeruju da je zajednički život također temelj uspješnog braka, što je jedan od razloga zašto više od 70% onih koji se danas vjenčaju žive zajedno prije braka.
Ali konvencionalna mudrost ovdje je pogrešna: Amerikanci koji žive zajedno prije braka imaju manje šanse da budu sretni u braku i imaju veću vjerojatnost da će brak završiti razvodom. Prema našem istraživanju, parovi koji žive u izvanbračnoj zajednici imali su 15% veću vjerojatnost da će se razvesti od onih koji nisu. Studija Stanforda citirala je druga istraživanja koja pokazuju da je veza između suživota i razvoda posebno važna za žene koje su živjele s nekim osim s budućim mužem. . . Uvriježeno je mišljenje među “sekularnim” mladim ljudima da je mnogo prikladnije vjenčati se oko 30. godine ako želite imati manji rizik od razvoda. Ipak, rizik od razvoda uvelike je smanjen za njihove kolege koji su vjernici (ne samo kršćanstvom), koji umjesto toga obično stupaju u brak u svojim 20-ima, svakako prije 30-ih.
Wilcox kaže: Uvriježeno mišljenje kaže da je provođenje dvadesetih godina fokusirajući se na obrazovanje, posao i zabavu, a zatim vjenčanje oko tridesete najbolji način da maksimalno povećate izglede za stvaranje snažnog i stabilnog obiteljskog života. Ali istraživanje govori drugačiju priču, barem za religiozne parove. Čini se da čuvanje zajedničkog života za brak i davanje svetog značaja vašoj vezi i braku povećava izglede da budete stabilni i sretni u braku.
Istina, vjerski brak koji se živi isključivo iz usklađenosti s društvenim normama, bez svijesti o idealu koji utjelovljuje, također je bio oblik ugnjetavanja u prošlosti. Svedena na obavezni običaj, na neodgovornu konvenciju, bila je u opasnosti da se svede na licemjernu pojavu vjernosti.
Ali sada smo iza revolucije 60-ih. Odbacivanje konvencije više ne treba biti argument; više nema obveze, osobito za mlade žene, da se udaju pod pritiskom okoline da će trpjeti sramotu doživotne usidjelice ili da se žure s udajom jer su trudne. Dinamika odnosa, bračni život i autentičnije osobne potrebe sada se mogu ponovno pojaviti bez toliko predrasuda.
No i dalje vjernost je potreba koju otkrivamo u sebi, unatoč slabostima i neuspjesima. Potpuna predanost u jednoj vezi ono je što najviše odgovara našim temeljnim željama da budemo bezuvjetno voljeni, poznati i prihvaćeni.
