Ovaj grijeh odveo je svećenika u strašne muke čistilišta: potresno upozorenje o grijehu kojeg ne smijemo zaboraviti ispovjediti
Mlakost u vjeri često se doživljava kao nešto bezazleno, kao stanje koje nije ni otvoreno odbacivanje Boga ni potpuna ravnodušnost. Ipak, duhovna predaja Crkve upozorava da upravo takva polovičnost može biti vrlo opasna za dušu. Ova potresna priča, povezana sa svetim Bernardom, snažno podsjeća koliko je ozbiljno živjeti vjeru mlako, bez žara, bez obraćenja i bez istinskog predanja Bogu.
Sveti Bernard, benediktinac iz Burgundije, u svom je samostanu u Clairvauxu okupljao mnoge svećenike i redovnike, potičući ih na gorljiv život vjere, pokore i obraćenja. Njegov primjer i žar ostavljali su snažan dojam na društvo njegova vremena.
Pod njegovim vodstvom živio je i jedan strani svećenik koji nije bio otvoreno nevjeran, ali je bio duhovno mlak. Nije gorio za Boga, nije težio većoj svetosti i nije se trudio izići iz svoje nutarnje hladnoće. Umjesto obraćenja, prihvatio je takvo stanje i u njemu ostao sve do smrti.
Nakon njegove smrti, dok su subraća slavila svetu misu za pokoj njegove duše, jedan stariji i krepostan svećenik primio je nutarnju spoznaju da pokojnik nije osuđen na pakao, ali da se nalazi u vrlo teškim mukama čistilišta.
Sljedeće noći pokojni svećenik ukazao se tom starcu i rekao:
“Jučer ste saznali za moju žalosnu sudbinu. Ovo je mučenje koje sada podnosim zbog svoje krivnje.”
Potom ga je, prema predaji, odveo do strašnog ponora ispunjenog bijelom vatrom i rekao:
“Evo mjesta na kojem služitelji božanske pravde imaju zapovijed mučiti me. Neprestano me bacaju u ovaj ponor i izvlače samo zato da bi me ponovno bacili, ne dajući mi ni trenutka predaha.”
Za života je bio svećenik duhovne hladnoće i mlakosti, a nakon smrti našao se u ognju čistilišta čiju silinu ljudski razum teško može pojmiti.
Kad je starac ujutro ispričao viđenje svetom Bernardu, ovaj ga je primio kao ozbiljno upozorenje od Boga. Okupio je sve svećenike svoga reda i, duboko potresen, sa suzama ih pozvao da učine sve što mogu kako bi molitvom, žrtvom i misama pomogli duši svoga subrata.
Ova sudbina podsjeća na riječi iz Knjige Otkrivenja:
“Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz svojih usta.” (Otk 3,16)
Priča je snažna opomena svakome tko vjeru živi napola, bez žara i bez stvarne odluke za Boga. Mlakost možda ne izgleda dramatično u očima svijeta, ali pred Bogom ona može biti ozbiljna opasnost za dušu.
