Od ateistice s Harvarda do moguće svetice – Priča o Ruth Pakaluk, pro-life aktivistici i majci sedmero djece
“Želim vidjeti Boga; želim vidjeti Onoga koji je na sve ovo mislio.“ – napisala je Ruth u svom posljednjem pismu prijateljici
Vatikan je izjavio da se postupak za kanonizaciju Ruth Pakaluk, bivše ateistkinje koja je postala katolkinja i pro life aktivistica, može pokrenuti. Ovo je njezina nevjerojatna priča!
„Voljela sam život koji mi je Bog dao. Ne postoji drugi život koji bih radije živjela.“ – kazala Ruth Pakaluk, nekoliko dana prije smrti. U svijetu u kojem se svetost čini dalekom, život Ruth Pakaluk dokazuje suprotno. Bila je supruga, majka, pro-life aktivistica i članica Opusa Dei, i sve je to živjela s ljubavlju, intenzitetom i radošću. Sada je Vatikan izjavio da se proces kanonizacije Ruth Pakaluk može nastaviti.
Priča o Ruth Pakaluk
Ruth je u mladosti prešla s ateizma na katoličanstvo i umrla 1998. u dobi od 41 godine, nakon godina borbe s rakom dojke. Njezin običan, ali izvanredan život mnogi danas smatraju modernim primjerom svetosti u svakodnevnom životu.
S Harvarda do Katoličke crkve
Ruth je rođena 1957. u Sjedinjenim Državama. Bila je iznimna studentica s savršenim ocjenama. Također se isticala u umjetnosti, savladavajući obou, violinu i bas bubanj. Bila je strastvena ljubiteljica hokeja na travi i, kao talentirana kreativka, producirala je, režirala i nastupala u brojnim predstavama i mjuziklima. Kad je 1975. upisala Harvard, bila je ateistica i zagovornica prava na izbor. No na sveučilištu je sa svojim budućim suprugom, Michaelom Pakalukom, započela iskrenu potragu za istinom. Proučavali su povijest kršćanstva i bili su impresionirani svjedočanstvom svetaca poput Majke Terezije iz Kalkute. Ruth i Michael su se preobratili na katoličanstvo 1981., već u braku i s prvim djetetom u naručju.
Majčinstvo i misija
Majka sedmero djece – od kojih je jedno umrlo u dobi od samo sedam tjedana – Ruth je kombinirala obiteljski život s dubokom duhovnošću i konkretnom ljubavlju prema Crkvi. Ruthina predanost pro-life pokretu započela je na Harvardu i rasla je tijekom godina. Osnovala je sveučilišne grupe, vodila organizaciju Massachusetts Citizens for Life te organizirala kampanje, događaje, dobrotvorne večere, debate i konferencije… sve to dok je ostala predana svom domu i odgoju svoje djece u vjeri. „Ne volim dijeljenje letaka ili politički aktivizam. Ali nemam slobodu šutjeti.“ – Ruth Pakaluk
Kad križ pokuca na vrata
S 34 godine, Ruth je dijagnosticiran uznapredovali rak dojke. Nakon operacije i kemoterapije, uživala je nekoliko godina relativne stabilnosti, tijekom kojih je rodila svoju najmlađu kćer Sophie. Unatoč fizičkim ograničenjima i boli, nastavila je biti aktivna u svojoj pro-life misiji, svojoj formaciji u Opusu Dei i obiteljskom životu. „Katolička duhovnost inzistira na ‘prinošenju’ patnje. Ovo mi je bilo vrlo korisno“, rekla je Ruth u pismu prijateljici koja je također bolovala od raka.
Kad se rak vratio i proširio na kosti i jetru, Ruth se suočila s patnjom s nadnaravnim spokojem. Nastavila je pisati, poučavati, dočekivati, pjevati i pripremati svoju djecu za život. „Želim vidjeti Boga; želim vidjeti Onoga koji je na sve ovo mislio.“ – napisala je Ruth u svom posljednjem pismu prijateljici
Nasljeđe ljubavi i istine
Ruth je umrla 23. rujna 1998., okružena obitelji i desecima prijatelja koji su s njom molili kod kuće. „Umrla je onako kako je živjela: dostojanstveno, s vjerom i okružena ljubavlju.“ Njezinu priču sastavio je njezin suprug u knjizi „Strašna neobičnost Božjeg milosrđa“, obaveznom štivu za one koji traže pravi uzor svetosti u našem vremenu. Ruth je živjela za svoju djecu, svoje prijatelje i nerođene, a umrla je s pogledom uprtim u nebo. Njezin slučaj za kanonizaciju je otvoren.
„Najveće zlo pobačaja je smrt ljubavi u srcima onih koji ga počine.“ – Ruth Pakaluk
