ZAŠTIĆENA OD SAMOGA ZAČEĆA Neranjiva peta Bezgrešne Djevice
Neranjiva peta Bezgrešne Djevice Velika je činjenica da ni u njezinu slučaju Zli nije uspio, jer je ona također bila zaštićena od samoga začeća i izabrana za ovo poslanje služenja svome Sinu u pobjedi nad zlom. Tražimo stoga i sami njezinu zaštitu da i nas svojim svetim primjerom i moćnim zagovorom zaštiti da nam zlo ne naudi.
Iz vrle bliskih grčkoj mitologiji poznat je izraz Ahilova peta. Naime, u jednoj epskoj pjesmi opisan je život mitskog junaka Ahila – Ahileja kojega je navodno majka, božica Tetida, uronila u rijeku Stiks da bi postao neranjiv, te time besmrtan. No kako ga je majka prilikom uranjanja morala držati za petu, tako voda nije dodirnula petu koja je ostala jedini ranjivi dio njegova tijela. Kad je potom Ahilej kao junak sudjelovao u Trojanskome ratu, njego protivnik Paris je saznao za njegovu slabu točku, te je odapeo otrovnu strijelicu kojom ga je pogodio u petu i tako ga je usmrtio.
Adamova peta
To što priča grčka mitologija i pjesništvo, samo je odraz i pokušaj prepričavanja činjenice da svaki čovjek ima neku bolnu točku, bez obzira koliko on bio snažan i jak, sposoban i okretan. Bez obzira koliko želio besmrtnost, sam po sebi je ne može ostvariti, i upravo je to njegova bolna točka: želja da samostalno, bez Boga, ostvari sebe i dođe do besmrtnosti i blaženstva.
Izraz ‘Ahilova peta’ govori o ranjenosti ljudskoga roda koji ima svoju petu, svoju slabost na koju Zli napadne i uništi čovjeka, jer mu čovjek ne treba biti cijeli izložen, već je dovoljno da ima jedno ranjivo mjesto. A, doista, imamo svoju bolnu točku i izloženi smo ugrizu Zmije, staroga napasnika koji dobro zna gdje smo najranjiviji, te vreba našu petu.
To je bio onaj žalosni Adamov pokušaj da se osamostali od Boga, čime je pokazao svoju slabu točku i izložio se smrtonosnoj strelici Zloga, one prevrtljive Zmija koja ga je usmrtila ugrizom za ‘petu’, to ubrizgala mu smrtonosni otrov tamo gdje je bio najslabiji. Od toga trenutka i svaki od nas ljudi se rađa s tom Ahilovom, to jest Adamovom petom, to jest s tom smrtonosnom slabošću koja nas čini ranjivima i lako dostupnima našem smrtnom neprijatelju koji gmiže po zemlji i vreba svakoga od nas kako bi nas ugrizao i na smrt ugrozio.
A sam Bog, kojemu je unatoč svemu bilo žao Adamova pogrešnog izbora i grijeha kojim je nanio štetu sebi i svome potomstvu, daje mu nadu svojim obećanjem da će se pojaviti jedna žena kojoj zmija neće moći nauditi, jer neće imati slabe točke, to jest bit će izuzeta od naslijeđa Adamove pete. To je i tekst kojega čitamo u slavlju svetkovine Bezgrešnog začeća, a evo riječi prokletstva koje Bog izgovori nad zmijom: “Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi poljskom! Na trbuhu svome puzati ćeš i prašinu jesti sveg života svog!
Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: ona će ti glavu satirati, a ti ćeš joj vrebati petu.“ (Post 3,15) Naravno, ovaj tekst je preuzet prema Vulgatinu prijevodu, dok grčki prijevodi govore u muškom rodu, o Ženinu potomku koji će zmiji satirati glavu i čiju će petu zmija vrebati. No ne samo da se smisao ne mijenja, već se i osnažuju ove dvije vrste prijevoda, jer vrijede kako za Ženu – Mariju, tako i za njezina Sina. I jedno i drugo su sudjelovali u pobjedi protiv Zmije, zla i grijeha, te je svatko od njih dao svoj specifični obol. A da i jedno i drugo nisu bili potpuno zaštićeni od sotonskog otrova, Božji se plan ne bi mogao ostvariti.
Marijina peta
A kad je došlo vrijeme da Bog ispuni svoje obećanje kojim je čovjeku dao nadu od samoga početka, tada je pozvao u život i podigao Mariju, svoju vjernu službenicu. Obdario ju je svojom milošću i uronio ju je u rijeku svoje ljubavi, te je potpuno zaštitio od svake ljage grijeha i od svakog mogućeg otrova Zloga. Ona nije imala nijedne slabe točke, jer ona se nije odvajala od Boga niti je išta tražila za sebe bez njega i osim njega. Zato je imala neranjivu petu, te je Zmija uzalud vrebala na nju da je ugrize i usmrti.
Štoviše, jer je bila Bogom zaštićena i njegovom milošću i ljubavlju, ona je mogla satirati glavu Zmiji. Činjenica da je bila Bogom zaštićena, to jest da nije osobno satirala glavu Zmiji, već po svome potomku kojega je imala donijeti na svijet, ne umanjuje njezine zasluge. Jednako kao što ih ni ona sam ne želi uvećavati ili sebi pripisivati, jer zna da joj je neranjivost došla od Gospodina.
Tako je Zli već na Mariji i njezinoj neranjivoj peti polomio zube, a taj proces će potom dovršiti njezin Sin koji će svojom smrću uništiti smrt i grijeh. Velika je činjenica da ni u njezinu slučaju Zli nije uspio, jer je ona također bila zaštićena od samoga začeća i izabrana za ovo poslanje služenja svome Sinu u pobjedi nad zlom. Tražimo stoga i sami njezinu zaštitu da i nas svojim svetim primjerom i moćnim zagovorom zaštiti da nam zlo ne naudi.
Neka nam ona kao brižna Majka pomogne zaliječiti ranjivost vlastite pete, da i sami budemo zaštićeni od daljnjih ujeda zla i grijeha, te da otklonimo posljedica do sada pretrpljenih ujeda. Kao što je ona bila potpuno zaštićena, neka i nas dovede do stanja milosti da se možemo ponositi da smo njezina djeca, a mi gazimo u trag njezinih stopa da primimo duhovno naslijeđe njezine svete neranjive pete.
