MOLITE Padre Pio: “Na ovo brdo penje se više mrtvih duša iz čistilišta nego živih jer traže…”
“Duše iz čistilišta najviše „rastužuje“ što su ih njihove obitelji u potpunosti zaboravile. S pravom se tako osjećaju jer ne primaju nikakvu duhovnu pomoć od onih kojima su oni sami pomogli za vrijeme života. Samo je mali broj molitava upućen njima, čak i za vrijeme sprovoda. A upravo im je molitva najpotrebnija!
Sve komemoracije i sjećanja priređena u njihovu čast, iako dobronamjerna, ne pomažu im u oslobađanju od patnje te od pročišćavanja,” rekla je Maria Simma austrijska mističarka koja je od rane životne dobi doživljavala posjete duša u čistilištu. To nikako ne bi trebali miješati s ‘duhovima’ s obzirom da je riječ o dušama koje isključivo same dolaze izabranim ljudima i traže svetu misu, molitvu i zagovor.
Ovakav poseban dar imao je i Padre Pio, veliki mistik i svetac Katoličke Crkve.
Jedne večeri dok se Padre Pio odmarao u sobi za goste u prizemlju samostana, ukaza mu se čovjek umotan u crni ogrtač. Padre Pio iznenađeno ustade i upita čovjeka što traži. Nepoznati odgovori da je duša iz čistilišta: „Ja sam Pietro di Mauro. Umro sam u požaru 18. rujna 1908. u ovom samostanu, u svojoj slamarici u snu, upravo u ovoj sobi. Dolazim iz čistilišta. Gospodin mi je dopustio da dođem ovamo i zamolim za jednu svetu misu sutra ujutro. Zahvaljujući toj svetoj misi, moći ću ući u raj.“
„Na ovo brdo (misleći na San Giovanni Rotondo) penje se više mrtvih duša iz čistilišta nego živih da prisustvuju mojim misama i traže moje molitve”
Otac Pio obeća da će sutra ujutro slaviti svetu misu za njega. „Htio sam ga otpratiti do vrata samostana. Vodio sam računa o tome da sam govorio s umrlim. Izišavši pred crkvu, čovjek, koji je dotad bio uza me, odjednom je iščeznuo. Moram priznati da sam se vraćajući u samostan preplašio. Od oca gvardijana, kojemu nije promakla moja uzbuđenost, tražio sam dopuštenje da slavim jednu svetu misu za tu dušu nakon što sam mu ispripovijedao sve što se dogodilo.
Nekoliko dana poslije gvardijan je otišao u općinu u San Giovanni Rotondo gdje je želio vidjeti je li se takav događaj zbio. U registru umrlih za 1908. našao je za mjesec rujan da je Pietro di Mauro umro točno 18. rujna 1908. u požaru“, pripovijedao je kasnije o. Pio o tom ukazanju.
Jednoga su dana neki fratri vidjeli oca Pija kako naglo ustaje od stola i kao da počinje s nekim razgovarati. Ali oko oca Pija nije bilo nikoga kome bi mogao govoriti. Fratri su pomislili da otac Pio počinje gubiti razum pa su ga pitali kome govori. „O, ne brinite, govorio sam nekim dušama koje su na putu iz čistilišta u nebo. Zastale su ovdje da mi zahvale jer sam ih se sjetio na misi ovo jutro.“
Jednog dana, razgovarajući sa svojom braćom fratrima upravo o važnosti molitve za duše u čistilištu, otac Pio je rekao: „Na ovo brdo (misleći na San Giovanni Rotondo) penje se više mrtvih duša iz čistilišta nego živih da prisustvuju mojim misama i traže moje molitve.“
